Neku večer…


14914915_10205392947462936_2017607211_nDošla kući iz kafane.
Kaže mi mati: „Šta ti je?“
„Ništa.“
„Šta ti je?“
„Ništa.“
„Vidim da je nešto bilo. Ja te rodila. Vidim ti u očima. Šta ti je?“
„Ništa.“
Vidjela sam te.
Tebe za čijim sam dodirom čeznula, tebe kojeg sam sanjala, tebe koji si mi bio sve što sam ikada htjela…
Vidjela sam te, miris sam ti osjetila, u oči sam te pogledala i osjetila… ništa.
Ništa.
I nije mi žao ni tebe, ni sebe, ni nas.
Žao mi ljubavi.
Zar je tako slaba bila?
Kad te preživjeh.
Kad te preboljeh.
Kad se smijem od srca, iz srca a ti stojiš na metar od mene.
Kad ne drhtim, kad ne patim, kad ne plačem, kad ti ne tražim te oči zelene u moru ljudi.
Kad te ne trebam.
A jednom ti ležah na grudima i spavah kraj obraza i sa tvojih usana dah mi bješe potreban kao zrak.
A sad si samo još jedna osoba više koja stoji blizu mene.
Blizu, ali ne dovoljno blizu.
I zar je to ljubav, pomislih, i zar je to čovjek zbog kojeg sam plakala i za čijom sam pažnjom čeznula tako dugo i to me rastuži više nego što si ikada ti to učinio svojim nedostatkom vatre kad sam ja gorjela zbog tebe.
Sretno ti, ljubavi.
Želim ti da goriš uz nekoga kao ja nekad uz tebe i da ti bude uzvraćeno.
Možda onda prestaneš biti tako prazan, tako površan, blijed i bezličan.
Možda onda osjetiš da imaš u grudima nešto što te pokreće ne samo da živiš, dišeš i postojiš, već da se i raduješ tome.
Možda onda zaista pronađeš sebe kojeg toliko tražiš svuda osim u sebi.

by Diona

14632822_1848874212010625_926667508482275948_n

(muzička podloga: Say something, I’m giving up on you – Pentatonix)

Neprilagođena iliti ja ću uvijek biti ja


14800720_10205335928277492_688508843_nKaže mi horoskop neki dan ” Pošto je sve kako treba, sami ćete napraviti problem.” I ismijah se. Kako tačno.

Ono sam što sam.

Pred svima. Nema glume.

Rado ističem svoje mane. Onaj ko ih prihvati, voljeće i moje vrline.

Zar nije to ono što svi tražimo – partenera i sugovornika, ne nekoga da visimo na njemu kao krpelj il da nas vuče kroz život kao neki uteg. I obratno. Niti tražim bankomat niti imam aspiracije nekome biti sluškinja.

Ljubav za mene nije kad se radi nešto protiv sebe samo da bi se neki tradicionalno-mahalski zadatak štrihirao sa “to do” liste dostignuća za odobravanje okoline.

Ako ti je lijepo tu gdje jesi, ako si sebi organizovao život tako da si ispunjen, zašto to na silu mijenjati da bi nekome nešto dokazao. Sa osobom koja je slučajno tu i ni po čemu ti ne odgovara, a hemije imate kao dvije klade koje tako stoje jedna kraj druge. Zašto ulijetati u to? Jer je neko drugi to uradio? Jer ti je “vrijeme” po nekim staromodnim samonametnutim pravilima. Jer je neko drugi rekao da tako treba. Jer će propasti svijet ako metodom slučajnog uzorka ne uzmeš nečije prezime a on dobije nekog da mu rinta po kući. Hvala lijepo.

Ja još čekam ludu strastvenu ljubav da me pomete sa nogu. Ja znam da postoji. Samo treba da se nađemo.

14569635_10205202491901666_1004448601_n

U međuvremenu neću nikakve vještačke poslovne aranžmane. Ama ne mogu sebe da podnesem ponekad a ne neke ljude koji su tu slučajno, jer sam u tom trenutku ubijedila sebe da nema bolje (za mene), da ne mogu bolje, da je to ono što treba jer tako misli okolina. Jebeš okolinu. Samo sebi si dužan objašnjenja, sreću, savjest. Continue reading

Opet je jesen iliti zbogom, ljeto


14741829_10205336724217390_2109277620_nJoš jedna jesen dolazi a ja stojim na istom mjestu kao i prošle godine. Stojim i razmišljam.

Ne zato jer nemam kuda da idem… naprotiv… brojni su putevi ispred mene (možda i previše brojni za nekog neodlučnog poput mene, možda i previše raznovrsni za nekog ko nema potrebe tragati dalje kada nađe ono što želi ma kako svjestan bio da postoji bolje i bezbolnije (za mene) i da je u dosegu… uvijek ima bolje, ali nema takvo… baš takvo kakvo meni prija poput druge kože).

Ali meni se teško otrgnuti iz jednog imaginanarnog zagrljaja… taj san ljetnje noći grije me više od bilo kakve realnosti koja mi se nudi svakoga dana. Jer ta realnost me ne inspiriše. A ovaj san to radi itekako i to još dugo nakon što je već prošao. Nedostaje mi ista osoba. Isti čovjek koji je uzeo dio mene i ima ga kraj sebe.

14794174_10205345913287111_672438661_nZnate za one ljude koji prođu kroz vaš život i onda više ništa nije isto. Ni ukus, ni miris ni dodir. Ni način na koji dišete i doživljavate stvari.

Putovala sam, Božijom milošću, i ove godine na divna mjesta i sretala zanimljive i dobre ljude.

Ali nešto me uvijek vraća u jedan labirint od cvijeća i grmlja u kojem sam tako spokojno žmirila na njegovom ramenu udišući ga u sebe poput zraka.

Postoje takvi ljudi. Koji okrznu vaš život i sve izmijene. Možda oni to zaista ne znaju, možda im je lakše praviti se da ne znaju. Nije bitno.

Bitno je da postoje i da nas sama ta činjenica usrećuje. Bitno je jer su bili tu makar nakratko i donijeli neke savršene, drugačije trenutke, donijeli neke druge nas za nas. Bitno je da postoje ispod istog neba i gledaju u iste zvijezde. Bitno je ono što je ostalo u nama nakon njih. Ne ljutnja, ne ogorčenost, ne više ni bol. Samo čista sreća i zahvalnost da smo spoznali ljubav i sebe kroz neke druge prizme od onih dosadašnjih. I ma koliko znali da ti ljudi nisu oni koji će nas pratiti na samo našim stazama kojima moramo ići i na kojima ćemo možda sresti neke druge, više odgovarajuće ali nikad na takav način za nas posebne i neobične, mi ne možemo tako lako da ih pustimo iz kovčežića u našim grudima u kojima obitavaju njihovi osmijesi, zvonki glasovi, snažni zagrljaji i meki poljupci i boja onog glasa koji ćete pamtiti do smrti makar ga nikada ne više ne čuli.

14805380_10205342996654197_266399016_n Continue reading

Oproštaj


14800873_10205355476526186_410201043_nNe mogu, dušo.

Žao mi je.

Nikuda ne mogu krenuti sa tobom.

Ne više.

Iako ću te još dugo osjećati.

Često mi se desi da te se zaželim, da te sanjam, da mi nedostaješ.

Da ti pokušam to približiti. To je kao da umireš od žeđi i imaš svega da piješ – sva postojeća pića na svijetu su tu, u čašama svih oblika i boja, mirišu, presijavaju se i mame te. Sva su tu. Osim jednog jedinog. Vode. Ali ti želiš baš vodu. Tebi ne treba ništa drugo osim vode. Samo ona ti može utoliti žeđ. A od vode smo satkani, zar ne?

Al nema, jebiga.

Uvijek si dolazio kad sam bila sigurna da sam te preboljela, da sam u stanju zavoljeti nekog drugog, da bi mi pokazao da nije tako.

Preživjela sam te. Svaki put.

Nakon svake nove laži i svakog novog insistiranja da ti opet povjerujem (ne znam čemu sve to, zaista).

Al preživjela sam te.

Prvi put nisam bila ni svjesna. Kao kad povrijediš mali prst. Pa tek onda kad te zaboli svaki put kada pomakneš ruku počneš shvatati koliko ti smeta taj bol, obično tup i tinjajuć, ali nekada tako oštar da te iznenadi. Nisi do tada ni znao koliko taj mali prst trebaš i koliko može da boli.

Posljednji put sam bila i te kako svjesna svega… i bola i gubitka i konačnosti situacije u koju si me stavio kad nisam imala izbora nego da odem. I to zauvijek. I ta se priča završila.

Možda je bila završena i prije nego je počela. Jer uvijek sam se trudila da ti pobjegnem. A ti si me uvijek stizao i vraćao nazad.

Mada me je vječito nešto vuklo nazad, kao sidro koje zaboraviš da je spušteno, a pališ motore do daske da kreneš dalje, ali ipak stojiš u istome mjestu.

14798781_10205335921437321_112715837_n

Tako je i meni sa tobom uvijek bilo. Znaš li onaj osjećaj kad te nešto vuče nekome, neka neobjašniva sila, neka energija, kad svaki tvoj damar igra uz tu osobu.

Sumnjam da znaš.

Jednom ćeš znati. Pokušaj tu osobu zaljubiti u sebe. Nadam se da će ti poći za rukom. Meni nije.

Ali ipak si mi dao toliko sreće.

Sve ono loše ćemo zatvoriti u jednu kutijicu i baciti na dno mora. Jer nije više važno.

Sada si uspomena. Prelijepa uspomena.

14797473_10205344861060806_994824181_nUvijek ću te željeti.

Ali ti ne možeš biti moj dom. Mjesto gdje sam spokojna i sigurna Ne više. Ne u ovom životu. Nisam ljuta, povrijeđena ni uvrijeđena. Nije me ni strah. Jednostavno ne znam šta bi ti više mogao reći ili učiniti da se ja opustim i prepustim i ponovo poželim da pokušam nešto sa tobom. Postoje li uopšte te riječi ili djela. Ma koliko ti srce udaralo, ma koliko ti se oči caklile, ma koliko ti glas drhtao dok ih izgovaraš. Ili ta djela. Kakva bi ona bila. Ne znam. Ništa mi ne pada na pamet.

A znaš da je moja mašta ogromna i neumorna.

Jer naša je ljubav zaspala snom Trnoružice. Na njenom mjestu nije poraslo trnje ali stoji jedan labirint cvijeća i grmlja u kojem će se teško iko snaći. Pogotovo ti, za kojeg bijah sigurna da ima mapu, da ju je dobio pravo iz mog srca jednom kad sam mislila da te znam u dušu.

14800852_10205335932957609_1941965012_nJer ti si odlutao i nas dvoje sada plovimo potpuno drugim morima.

Zato ti želim sreću, ljubavi, na tvojim putevima. A ako nam se kada i ukrste staze, vjerovatno me nećeš ni prepoznati, jer, oči su ogledalo duše, a moja se promijenila i u njima ne vidiš više tvoje utočište od vjetrova i zime. Sada možeš vidjeti samo plamen nekih novih zvijeza i oluja u kojima nema mjesta za tebe.

Zbogom, ljubavi. Neka te prati sreća.

by Diona

 

14813696_10205324671356076_359830406_n

 

(muzička podloga: Wrecking ball – Miley Cyrus, Another love – Tom Odell, Love’s to blame – Joel & Luke, Oceans drive – Duke Dumont)

 

Predumišljaj iliti original sin


10953115_10202214472123039_769882376_nDaleko od tog da sam ja anđeo. I da ne griješim. Ali se dičim nekim svojim osobinama – naprimjer kategorično odbijam participarati u svakom odnosu koji se sveo na nadjebavanje odnosno takmičenje u kojem je cilj nekoga koga si volio zajebati u bilo čemu, jače, bolje, snažnije i trajnije. Kao da ljudima nije dovoljno što su već ispali glupi ili smiješni ili jadni ili loši pa se trude da još više sebe srozaju u vašim očima. Znam, nekad je to jedini način da pokušaju dobiti bilo kakvu reakciju od vas. Ali u tim pokušajima, neki postupci su neodbranjivi i kad prođe neko vrijeme i osvrneš se…možeš samo da im zahvališ jer su se potrudili da te uvjere da shvatiš da nisi pogriješio što ih odjebao…

Prije nešto više od deset godina prekinula sam svoju prvu dužu značajniju vezu. Moja greška je bila jedino u tome da sam pustila da sve to predaleko ode dok nisam skupila snage i okončala sve.

 

 

10949829_10202220927844428_1249516009_nMoje „dosta“ bilo je uvreda za njega. I da bi se “osvetio”, došao je na mjesto gdje je znao da ću biti za svoj rođendan sa drugom djevojkom sedmicu nakon prekida, na dan koji bi zaokružio tri godine veze da smo ostali skupa. Slučajno? I don’t think so. Nije mi bilo lako. Ni najmanje. Trebalo je vremena proći da bih počela razmišljati ovako kao danas. Ali sa određene vremenske distance bila sam u stanju uobličiti u riječi onaj osjećaj koji se tada pojavio u meni i drži me i dan-danas. A to je zvučalo nekako ovako: Baš si mi pokazao. Neka si. Good for you. Ja te neću „kažnjavati“. Jedna i jedina kazna koju od mene možeš dobiti jeste da  gubiš mene….za sva vremena. Ako ti nije bitno, dobro i jest, ako ti je bitno, još bolje. Jer meni više nije. Jer onaj ko me zna i ko me želi uz sebe nikada me ne iskušava, ne poigrava se mojim osjećanjima. Ne kocka se time. Jer zna da sam takva da i onda kad te volim životom neću dozvoliti da se igraš sa mnom. I ono što ljudi nikako ne mogu da shvate je da nije važno gdje, s kim i šta urade, već kako. Priloška odredba za način. To definira cjelokupni dojam mnogo više nego navedene kategorije.

I uvijek svakome kažem: sa mnom nikada ne igraj na kartu ljubomore. Al mnogi se zalete. Što li?

Zašto je to omiljeni pokušaj da se vrati neko koga si povrijedio? Zar to više igdje ikome prolazi? Zar su žene zaista toliko glupe da padaju na ovu providnu taktiku? Ja nisam kao neke djevojke koje će to pokrenuti, zainteresovati, vratiti tebi. Ja ne sjedim na rezervnoj klupi sa brojemu ruci. Ja odlazim iz takvih situacija. Jednom kada osjetim da mi se čini nepravda, da me se tako degutantno provocira i da neko to čini namjerno, naš odnos prestaje… samo je pitanje vremena. I to bez riječi. Jer tu je već sve rečeno ako dođe do tog. Jer ti tada više nisi neko moj, nisi dio moje duše. Počinješ taktizirati. Kalkulišeš. Gdje ima kalkulisanja nema ljubavi. Ono što ti smatraš taktikom u kojoj nema fule, sigurnim receptom koji će me u suzama vratiti tebi, ustvari ti samo odmaže, a meni pomaže da se udaljim od tebe. Najtužnije je što uvijek ljudima dam uputstvo za rukovanje, ali oni to ne uzimaju za ozbiljno. Precijene svoj značaj, a potcijene mene. U svijetu gde si prisiljen pola dana, a često i duže, provoditi  sa ljudima sa kojima ne bi ušao u lift da te se pita, bar možeš birati one sa kojima provodiš slobodno vrijeme. I ljudi to često zaborave. Da ništa nije uklesano u kamenu i da ništa ne moraš nastaviti i ako si godinama prakticirao.

breakup-pop-art-goodbye-to-romance

11005980_10202351971080427_579682536_n

 

 

 

 

 

 

Continue reading