Umijeće življenja u sadašnjem trenutku iliti sreća u malim stvarima


12309342_10203534223515999_1241691112_nČesto čitam u časopisima članke naziva tipa ‘Umjetnost uživanja u malim stvarima’. I pitam se da li je to moguće. Naravno da jeste. Ali kao i svaku vještinu i to je potrebno savladati. Neko se rodi talentovan pa mu treba malo, neko se mora potruditi više. Ja? Rođena sa vještinom overthinkinga i komplikovanja očigledno jednostavnog…često zavidim ovima što samo jedu, seru, spavaju – bez hiljadu istovremeno otvorenih tabova u njihovim glavama. Šalu na stranu, možemo li zaista živjeti ovdje i sada?

Kada svakodnevno bukvalno trčiš na sto strana i nesvjesno postaješ automat, a problemi se gomilaju. A vrijeme prolazi. Imamo li luksuz čekati da problemi prođu (oni će proći ali pitanje je kakve će pustoši ostaviti za sobom)? Problema će uvijek biti. Manjih i većih. Bitno je ono u nama, ono što jesmo bez obzira na vanjske okolnosti…

U kupki sa mirisom lavande i jasmina, uz svjetlost svijeća i glas John Legenda otkriše mi se sinoć neke tajne… iz moje nutrine nahrupiše u moje misli (kao kad te na halnoj šolji spucaju najbolje ideje i životne istine ali nešto suptilnije i sa daleko ljepšom aromom).

12283072_10203529975289796_850774885_nPočeh se pitati kako u sebi samome naći neophodan balans, tačan omjer onog istraživačkog koje bi osvajalo nove planinske vrhove i onog opuštenog, kućnog koje bi se ušuškalo u deku i gledalo stare slike ili čitalo omiljenu knjigu po deseti put?

Mislim da je tajna tog umijeća biti sretan sam sa sobom. Tek onda možeš biti sretan sa drugima. Biti zabavljen, opušten, miran u sopstvenom društvu. A kako to sve postići bez (u)poznavanja sebe i odbacivanja svojih najgorih strahova i demona? Sebe spoznati i voljeti. Neupitno i nenadmašno. Jer kako voljeti drugog ako prezireš sebe?

I minut po minut, veo po veo, počeše padati neke koprene sa mojih misli koje krenuše bivati jasnije i sjajiti nekim jačim i prijatnijim bojama i krenuše se slagati poput djelića onih igračaka u jednu sada potpuno jasnu i prelijepu sliku koja je sve vrijeme bila tu, na dohvat ruke, u meni, ispod površine pokrivene patinom beznačajne svakodnevnice, zamagljene trivijalnim riječima, ljudima, događajima…

12282798_10203515503208003_1938857899_nDa se razumijemo, ne doživih ja nikakvo prosvjetljenje tipa da li poslije smrti idemo po zaslugama da sviramo harfe ili miješamo čorbe ili se gasimo poput pokvarena televizora i sve naše nade, želje, snovi, uspomene, djela nepovratno nestaju, osim u onima koje volimo i koji nas se sjećaju ili u nekim škrabotinama koje smo ostavili iza sebe… Ne. Moje “otkrovenje” bješe daleko jednostavnije i tek prvi maleni korak koji sam sebi dozvolila na hodočašču u i kroz sebe i koje bih coelhovski nazvala: učenjem nemaltretiranja sebe zarad tuđih očekivanja (jer i kad pružamo otpor nerealnim zahtjevima koji se stavljaju pred nas i kada naši mučitelji odustanu od nas, mi sami nastavljamo da se kinjimo raznim analizama i promišljanjima o tome i iscrpljujemo sebe zamišljenim raspravama sa ljudima koji ne zaslužuju djeliće naših misli, a ne naše sate i sate nakon kojih nemamo volje da dišemo a kamoli da udišemo život punim plućima) i učenjem ugađanja sebi (naravno nikad na uštrb drugog) ali u smislu savladavanja vještine življenja u sadašnjem trenutku i umirivanjem svog uma (koji je programiran da nas drži u konstantnom fight or flight modu), dakle učenjem istinskog upoznavanja, spoznavanja, prihvatanja, opuštanja i njegovanja sebe kao individue koja će kao takva moći znati cijeniti sebe i biti daleko prijatnija, otvorenija, energičnija, produktivnija i ispunjenija u svim sferama svog života, kako prema sebi, tako i prema drugima. Continue reading

Jesen u mom sokaku iliti jesen u meni


12231538_10203461314133310_1476107273_nJesen je prelijepa…puna novih boja, mirisa, ukusa.

Šetam danas, sunce se preljeva u svim tim bojama, sve je zlatno i vatreno i nekako puno milosti…

Ali jesen nosi sa sobom tu neku melanholiju koja se uvlači u naše misli i daje im neke zlaćane ali opet zagasite boje. Priroda se lagano priprema za zimski san da bi se opet nekad probudila na proljeće.

Svode se računi o prethodnim mjesecima, sabiru se utisci sa ljetovanja, donose se neke nove odluke (kažu da je mnogo vjerovatnije da će biti ostvareni oni zadaci koje stavimo pred sebe na jesen od onih očekivanih novogodišnjih odluka).

U svakom slučaju dozvolimo sebi luksuz da uz vatricu i kestenje i čašu kuhanog vina, sami uz dobru knjigu ili dobrog prijatelja odlutamo na neka druga mjesta i preispitujemo neke trenutke u svome životu, neke odluke, neke ljude koje smo pustili blizu sebi. Preispitujemo vrijeme koje je prošlo i vrijeme koje će tek proći. Ono što danas sa nestrpljenjem očekujemo, a već će se ubrzo zvati jučer.

Najviše od svega preispitujemo ljude oko sebe…one koje smo pustili da nam se približe, one za koje razmišljamo da li da pustimo da nam se približe, one koji su bili tu, one koji su tu, one koji će možda biti tu, u našim danima, u našim mislima, u našim životima.

804545_10203461314013307_1782153472_nSvi smo to prošli, ljubavi i prijatelje koji su nas izdali, ljude koju su sa vama proveli godine druženja da bi vas zaboravili prve sedmice kada nađu djevojku/momka…neke ljude u koje ste se kleli i niste mogli zamisliti svoj život bez njih a koji su vam danas potpuni stranci (kao što su bili i prije ali je trebalo vrijeme da to pokaže i da vi to prihvatite) i neke druge ljude od kojih se ničemu niste nadali, koji su trebali da se tu zadrže samo sekundu a ostali su eone uz vas i sa vama, u vama…

Neki ljudi su uz vas godinama i kad odu iščezne sjećanje na njih poput pjene na moru. Neki samo dotaknu vaš život i ostave u vama vječan trag i osmijeh kad god ih se sjetite i kada mislite o njima gotovo da možete da osjetite njihovo prisustvo kao da su u vama ostavili dio sebe…Neki ljudi žive ulicu do vas i nikada ih ne poželite vidjeti, a drugi su na drugim meridijanima, a sa vama su…kao što kaže jedna moja prijateljica…to je samo geografija…bitni su oni meridijani i paralele na našim srcima…

12231451_10203461314053308_1652118715_n

Continue reading