Njegovo Veličanstvo Brak iliti dok nas istina / realnost / stvarno upoznavanje / laži / dosada / selo / posao / kurvaluk ne rastave


11178451_10202621129649223_1536627139_nČesto me optužuju da imam nešto protiv braka kao institucije. Nemam. Mog viđenja iste, naravno. Ali ne viđenja većine. Ali viđenje većine nije ni važno, zar ne.

Ponovo ću naglasiti da imam puno toga protiv paćenica koferuša koje u želji da sa svoje “to do” liste po svaku cijenu i sa bilo kim prekriže ovaj zadačić (i svima nam spuštaju cijenu i nameću određenu etiketu ovakvim ponašanjem) gledaju da čitav život ili makar neko vrijeme zarobe nekog totalno inkompatibilnog lika, trpe ga, zagorčavaju mu život (ili to rade uzajamno) a onda počnu sranja i one su kao iznanađene…

Generalno me nervira taj koncept gdje njih kao žene proganjaju da se udaju a oni kao bježe i opiru se i na kraju se iscrpljeni predaju, umore se od bježanja, odustanu, pomire se sa sudbinom ili budu uhvaćeni u tu neku „beba“ zamku…jest eto sreću si ulovila sa takvim što je bježao od tebe ko maca od pepea…blago tebi…

11694390_10203030902213281_2118741518_nJa to prije vidim ovako…ona sa viklerima, mrežica preko, naravno, u jednoj ruci dijete, drugo je vuče za prljavu suknju, drugom rukom miješa nešto na šporetu, cigara visi sa kuta usana, povremeno posegne za bocom votke ispod sudopera da spere sve teške riječi što je guše u grlu počevši od one „što se zajebah“ pa nadalje…a na nozi…lanac i ona kugla kao iz crtića…da ne može uteći dok je on u kafani, sa drugom, negdje… dok ne dođe i ne izlema je jer je supa preslana il prevrela … najgora verzija, jelde…ona najruralnija, ali ima horora i u predgrađima i prelijepim kućama, vjerujte, i marisanja i vezanja za radijator i gomile šminke kojom se prekrivaju masnice i antidepresiva koji se uzimaju šakama…ne mora biti tako, ali može… i često jeste…

Continue reading

Sretno ti bilo iliti dok nas disrespect ne rastavi


11198713_10202679289743189_791843601_nNa određene načine te može povrijediti samo neko ko te dobro poznaje i kome si otvorio sve kutke sebe koje drugi ne mogu vidjeti i kada oni to žele i kada ti to želiš, jer, jednostavno, niste na istoj frekvenciji.

Ne mislim ovdje na ljude sa kojima budete u vezi (to se vrlo rijetko desi a kad se desi ili ste našli srodnu dušu i ljubav života u jednoj osobi il je ključ za vasu dušu crnim humorom sudbine dobio neko ko će ga (pokušati) zloupotrijebiti, posljedice čega su nesagledive i devastirajuće, ali i ako se to desi, proći će (uvijek prođe) i onda shvatite da nisu imali ključ, samo su nekako prokljuvili bravicu i vidjeli pretsoblje u kojem su zalutali i nisu mogli/znali dalje (da su imali ključ, ne bi ga vrtili oko prsta, da takvu dragocjenost nikad ne izgube) i, znajući to,  čekaćete lagodno na pravog ili nikakvog nositelja ključa do onog što jeste jer to se ne može objasniti, samo upoznati i spoznati…ali to nije tema naše današnje emisije)…namjera nije bila da pišem o ljubavi ovdje…ili ne o toj vrsti ljubavi opterećenom (možda neprikladna ali svrhovita riječ) privlačnošću i željom da nešto ‘bude’ između dvoje ljudi..mislim na sve ostale odnose gdje iz mase ljudi oko vas odaberete one neke koji vam iz nekog razloga djeluju vrijedni toga i posebni i otvorite im se kao na dlanu…pustite ih u vaš svijet, odbacite svaki oprez i sumnju pred njima i budete kao dijete sa njima (nekad prije rekla bih – i ne znam drugačije, ali sada znam, nažalost, to je još jedna vještina koju sam nesvjesno razvila i ne volim je) i gradite taj neki odnos…usponi, padovi, avanture, sreća, tuga, suosjećanje, dugi razgovori, savjeti, filozofske i prizemne trivijalne rasprave, noći ludovanja i dani hedonizma, osmijeha i suza, dijelite misli,  sreću i tugu, tajne i probleme, gradite… ono nešto što svi imaju, a ti nekako misliš da je to tvoje drugačije i kvalitetnije od ostalih. Continue reading