Kada nađeš savršen mir (koji mogu poremetiti samo šupci sa kojima si prisiljen raditi, ali nikada više neki dečko, prijateljica ili neka glupost kojoj si prije pridavala značaj) i okružiš se onime i onima što ti puni/e baterije… svojim svijetom (anti)junaka iz pjesama, knjiga i filmova/serija zbog kojih se raduješ i plačeš bez ikakve potrebe da i sama proživiš slična iskustva (jer imala si ih za pet života… žaleći one koje misle da nešto propuštaš ako ne osvićeš u kafani svaki dan, a tebi je puno važnije kako će završiti knjiga koju čitaš, nego ko će koga pokupiti u dotičnoj zapušenoj, smrdljivoj, znojavoj, preglasnoj, ponekad i pritivnoj sredini koju samo podnošljivom čini poneko drago lice koje sjedi kraj tebe)…
Sa svojim svicima koji te nasmijavaju, opuštaju i usrećuju jer postoje i čije su pobjede tvoje pobjede, čiji te uspjesi griju kao sopstevni i čiji ti sam pogled na ta draga lica popravi mjesec… misleći da si sve tako lijepo poredala… odustala od većine (bar onog što možeš) što te iscrpljuje i ušuškala se u svoj mir, nakon davnog obećanja sebi da te više nikada niko neće pomjeriti iz tvoj gnijezda gdje si srećna, opuštena i sigurna… da više nikada nećeš povjerovati ‘nekom od njih’ i dopustiti da makar na dan tvoja sreća bude u njihovim rukama… život te ponekad zna iznenaditi.
Stavi te pred osobu koja ti je sušta suprotnost (a ubijeđena je da ste slični).
I pored nekih nesporazuma i nejasnoća, osoba ispada (ne mogu reći na prvi pogled, ali nakon prvog razgovora – jer ipak sam to ja) kao princ iz bajke koji je gori i od tebe po pitanju romantike i savršenih uslova (sine qua non) neophodnih da se neke stvari dese… i taj poljubac (u koji si više počela da sumnjaš jer je bio uslovljen postulatima iz bajke (kao da mu je 14 godina, a ne troduplo toliko) ispadne savršen, baš kao iz bajke… baš kao voda sa izvora… baš kao da su te divne usne vajane samo za tvoje i kao da ste se ljubili godinima pa nekom čarolijom zaboravili pa opet našli…) I svaki je slađi i slađi…
I tako to krene… I opet si tu… ne znaš kuda, ne znaš kako, ne znaš da li i koliko se smiješ pustiti…
