Pepe l skunk
Ima tih likova koji nikad ne odustaju ma koliko puta im ponovili da niste zainteresovani. Upornost jeste dobra osobina ali ne i kada pređe u jezivost. Naročito kad ljudi sebi daju značaj i mjesto koje nemaju u vašim životima i mislima pa se sami ubrajaju u određene situacije i rečenice i kad ih nema tamo. Prate svaki vaš korak, raspituju se o vama, šalju vam nebulozne poruke, govore u nekoj nepostojećoj množini, projiciraju na vas njihove doživljaje, krive vas za sopstvene neuspjehe. Ne žive za sebe, nego da bi vama nešto dokazali i pokazali iako je neupitno očigledno koliko vas zabole dupe i za njih i za njihovo mišljenje, želje, potrebe… Čudno je to. Mi obzirni i suptilni često odemo iz neke sitaucije i od ljudi kada samo posumnjamo da nismo poželjni kao nekad, ne čekajući da postanemo nepoželjni.
A šta sa ovim koji su poglupi i potpuno odbijaju realnost? Poput Pepea od kojeg mačka vječito bježi u crtiću, a on se fura da je luda za njim i tamo gdje svi vidimo odbijanje i gađenje on vidi neku igricu i poziv za interakciju te nastavlja svoje pokušaje uz ono smiješno “She loves me”. (Nikad neću zaboraviti lika koji je jaranici govorio “Ti mene, bona voliš, samo nisi svjesna toga” Jašta. Samo da prođe neko vrijeme i ona će “shvatiti šta propušta”. Grohotom se smijem. Naravno, zvali smo ga Pepe između sebe ali bilo mu je 14 god pa sam ga mogla i shvatiti. Tuga je kad „zreli“ ljudi utripuju sebe u ove fazone pa se brukaju i provaljuju preko svake mjere.) Ima i takvih ljudi, kojima nijedno odbijanje nije dovoljno i koliko god puta ispali jadni i bijedni, oni ne odustaju. Imam jaranice koje određeni tipovi proganjaju i nakon više godina završetka nekakve veze ili čak samo sviđanja. Žene su se udale i djecu izrodile, nemaju kontakta sa tim ljudima, a ovi se i dalje ubrajaju u nekakve jednačine sa njima i očekuju…šta? Ne razumijem.
