Zgazi bližnjeg svog iliti Law abiding citizen iliti čekajući Karmu…


11949630_10203197317293554_866715257_nVratila mi se prije nekoliko dana drugarica s fenomenalnog godišnjeg odmora i prvi dan su je resetovali na fabričke postavke (čitaj: stres, plač, frustracija). Inače kao osoba koja prezire grubost, primitivizam i agresivnost izuzetno se teško snalazi u specijalnoj sorti kretena sa kojima ima nesreću da skupa zarađuje za hljeb…pri tome se radi o vrsti posla gdje se stalno moraš penjati na nekakvoj paleolitski zamišljenoj hijerarhijskoj ljestvici gdje se svako onaj ko je pola koraka iznad osjeća pozvan i punopravan da ti sere i filozofira najmanje o poslu o kojem možda i zna nešto više od tebe jer je tu proveo duže vremena (ne nužno radeći išta, ali eto makar opservirajući druge kako rade), nego o svemu pa i o tome kako ćeš živjeti svoj život u slobodno vrijeme. To je žena od trideset godina sa sopstvenim djetetom prema kojoj se svakodnevno razni babini sinovi ponašaju kao prema balavici samo zato jer ona ne zna da se spusti na njihov mahalsko-planinski nivo i zaćera ih u tri pičke materine jer to je jedini jezik koji oni razumiju.

Al neće ona. Radije trpa u sebe i od sposobne, vesele žena pune entuzijazma postaje nekakav smoren, vječito neraspoložen i istrzan zombi za kojeg se ne sjećam kad sam zadnji put vidjela da se smije…šuti i radi, radi i šuti i trpa u sebe nezadovoljstvo što je puno gluplji od nje svakodnevno izrabljuju i izrađuju i smiju joj se iza leđa što pored svog radi i njihov posao…i što je savršeno svjesna svega toga i samo šuti i gleda ih i čeka…nešto…šta? I kad god sjednemo uvijek samo posao, posao, posao…nema druge priče…

11948255_10203223795635496_1475903000_nI neki dan gledam neki lik pobio ljude na poslu. I često vidim neko dijete došlo u svoju školu i pobilo pola razreda…i, kao i uvijek, pokušavam sve sagledati kroz sve prizme, pa i ovog “monstruma”, pokušavam shvatiti zašto je to neko uradio i kako se našao u situaciji da misli da nema (drugog) izlaza (osim ako je totalna budala). Pa kontam…šta su/joj mu školski drugovi/radne kolege sve priređivali i zašto je baš on/a a ne neko drugi pukao i sve zakamarao heklerom, u menzi, na velikom odmoru? Pasivno-agresivna ličnost, neka psihopatija, genetska predispozicija, nedostatak ispusnog ventila, previše faktora za dekompenzaciju? Ne znam. Ali nešta ga/ju jeste dovelo i gurnulo preko granice. I ne kažem da je ikoga trebao ubiti ili čak pretući ili da su ti ljudi uopšte išta krivi ili da on nije totalni idiot od rođenja. Ali tu se postavljaju dva pitanja: 1. Kako neke sociopate i psihopate prođu kroz tolike društvene interakcije i niko se ne zapita “šta nije uredu sa ovim čovjekom”? i 2. Kako je moguće da neko toliko pati i šalje tolike signale upomoć, traži zaštitu, svi vide koliko ga se maltretira i niko ne poduzme apsoultno ništa protiv bullinga/mobbinga dok osoba ne pukne i ne napravi pokolj?? Continue reading