A zašto se muškarci i žene ne slažu iliti muškinje vs. ženskinje

afrodita i aresHaj(de)mo pokušati da ukratko obradimo (a vi me dopunite ako šta zaboravim, a sigurno hoću)  osnovne stvari koje idu u prilog činjenici da su muškarci sa Marsa a žene sa Venere (govorimo o normalnim odnosima, ne o zlostavljanju, cugerima, drogerima, kurva(ri)ma, bolesnicima i bolesnicama koji očekuju da sve druge nogama išutate iz svoga života jer su se oni pojavili u istom i claim it, itd). Korijen ove podjele ima osnove (kao i sve ostalo) u grčkoj mitologiji, gdje je rimski Venera, a grčki Afrodita bila boginja ljubavi i ljepote, zadovoljstva i plodnosti rođena iz Zeusovog sjemena na Cipru, a kojoj nijedan muškarac nije mogao odoliti, a rimski Mars, grčki Ares, bog rata i sukoba,  sin Here i Zevsa. Ono što je interesantno jeste da su njih dvoje prema mitovima vječito bili u kurvaluku iliti aferi iz koje je proizašlo osmero djece, između ostalih i Eros ili Kupidon (iako je bila udata za nakaznog Hefesta iliti Vulkana, kako bi bila kažnjena zbog svoje ljepote i zavisti drugih, što joj nije smetalo da ima višestruke veze „sa strane“ sa ljudima i bogovima iz kojih je izrodila brojnu djecu). Ovu nježnu i opako namazanu boginju privlačila je njegova surovost i bijes, muževnost i zajebanost, te destruktivnost i nagla narav.  A njega – njena ljepota i zavodljivost.

S druge strane, ako bismo pogledali same planete na koje se ovdje upućuje, ni Mars ni Venera nisu baš neka romantična mjesta – Venera, poznata i kao zvijezda Danica (treći najsjajniji objekt na našem nebu, nakon Sunca i mjeseca), druga je planeta od Sunca, najtoplija u Sunčevom sistemu, sa 96% ugljen dioksida i atmosferskim pritiskom 90 puta većim nego na Zemlji, uz oblake od sumporne kiseline i površinu pokrivenu vulkanima – oko 100 većih i 100.000 manjih te 90% njene površine prekrivene bazaltom  (divno jedno mjesto za planet ljubavi, koji simbolički i bukvalno „izgara“ na temperaturi od 500°C) dok je Mars, četvrta planeta od Sunca, leden, sa prosječnom temperaturom od -63°C, sa približno istim atmosferskim sastavom, mjesto do kojeg, zbog brojnih pješčanih oluja, ne može doprijeti sunčeva svjetlost, sa najvećom planinom u Sunčevom sistemu visokom 27 km, crven zbog stijena koje sadrže zahrđalo željezo i kao takav ponosan simbol rata, gnjeva, sukoba…i to ne samo zbog sf filmova gdje sa ove planete dolaze čopori pomahnitalih vanzemaljaca (kako drsko  opet prepostavljamo da smo centar svega i bića iz svemira nazivamo extraterrestrials, što će reći oni koji nisu sa Zemlje – možda smo mi ekstracenturians iliti nešto takvo, al hajd – naspaljivali smo se naučnika dok ne prihvatismo da ipak Zemlja kruži oko Sunca, a ne obratno) bijesno tražeći krv od sirotih Zemljana.

Ostavimo se zato simbolike i mitologije … ovo dvoje oduvijek idu pod ruku…šta su po vama osnovni razlozi zbog kojih se toliko razlikujemo od onog drugog spola?

Da pretpotstavimo…

  • htijenje braka – Zašto su žene te koje uvijek prave račun bez krčmara iliti štimaju ražanj dok zeko još bezbrižno gricka travku u šumi? Šta to tjera određeni (ne tako zanemariv) broj žena da nakon prvih par sastanaka maštaju o imenima djece i uzorku na tapetama u dnevnoj sobi?! Gdje vam je ponos? Gdje vam je pamet? Često čujem nešto tipa „Zabavljali su se godinama, a onda je ostavio…sram ga bilo, nije ju oženio…zavlačio curu…“ Molim? Gdje piše da ako ti se neko obrati, izađe s tobom, ma hoda s tobom četrdeset godina, mora da se obaveže na bilo šta? Nigdje. Da, sigurna sam. Pomisli da je u pitanju npr. tvoj brat. Da li bi ga osuđivala što se ne želi samo zbog nečega što je trajalo određeno vrijeme svezati sa nekim koga ne voli, s kim se ne vidi itd… Zar se nemamo pravo predomisliti? I kakvu uopće sreću neko očekuje iz te relacije? Je li zaista želite da vas neko oženi iz osjećaja obaveze? Ako već želite brak niste li više u folu, „ma ima jarane da klekne, sve sa poljem cvijeća i ostalim sranjima“, poput moje jaranice, il ste nažalost više u folu „popravimo lošu vezu brakom, a loš brak djetetom“ (il se nekad skače odmah na tačku dva? 😀 ) – smatram da se u takav commitment ne ulazi iz osjećaja dužnosti i reda nego isključivo iz želje i ljubavi…ionako se sve skrha poslije određenog vremena, čak i kada počne kao nešto uzajamno, snažno, prelijepo…i onda stvari uglavnom propadnu, pa zašto onda agoniju umrle veze nastaviti u umrli brak? Ne shvatam to. Čak i u braku ne odobravam ičije participiranje na „nazor“ principu. Ništa se, brate, ne mora. Jednom se živi. Ipak, da ne bude zabune, ne opravdavam šupke koji se igraju sa nekim, obećavaju što ne misle i zavlače djevojke koje zaista stalno trube o braku i jasno i otvoreno iz tog razloga stupaju u vezu, oni su kreteni što odmah ne bježe odatle ako ne misle „ozbiljno“ (šta uopšte znači zavlačiti – možeš otići u svakom momentu čim ti nešto ne odgovara ili vidiš da te čovjek zajebava ili ne poštuje – ono što ne možeš je prisiliti ikoga da želi što i ti). Zato ne smatram da iko ikome išta duguje, čak i kad se omakne beba, niko nije dužan nikoga gledati čitav život zato jer je u jednom momentu htio određenu vrstu relacije…u ovome pojmu, izgleda da sam i ja sa Marsa.
  • javljanje – Zašto sjedite kraj telefona i gledate u njega kao u Sveti gral? Imate li išta pametnije raditi? Nisam ljubitelj igrica i javljam se nekome kada mi je ćeif ne gledajući previše ko se zadnji javio i na koga je red…to se često pogrešno shvati pa ono drugo ufursati te sam primorana pokazati krmastu stranu sebe, koja procvjeta poput ekvatorske prašume kad joj se da maha… ali ako ste već u relaciji gdje čekate od njega da se danas javi i cijeli svoj dan ili vikend ili heftu (i to već nek(oj)u) organizujete naspram pomisli da će možda da se javi onda niste normalni…možda ponekad i možete sebi dozvoliti da cijeli dan organizujete oko nečega što će se desiti ako se on možda javi, ali mislim da morate imati sopstvene zanimacije i plan B (ovdje ne mislim na osobu B već ono što bi inače radili da nemate tog nekog posebnog u svom životu) – iako, ako je vaš odnos odnos natezanja ko će se kome javiti i odnos u kojem vas trenira da vi ništa ne dogovarate pretpostavljajući da ćete se vidjeti sa njim (pretpostavka je majka svakog zajeba) a onda vas suvereno ispali na šta vi pobjesnite il cmizdite kući, nešto ne vidim tu neku sreću ako sebi dozvolite relaciju u kojoj ono drugo sve diktira a vi sjedite i čekate poziv ili poruku koja će vam popraviti ili pokvariti dan…lično mislim da je ovo veliki pokazatelj svega – ako nekog moraš vući za rukav da se javi…batali…ništa od toga – odrasli smo ljudi, valjda znamo artikulisati naše želje i potrebe. U svakom slučaju, organizujete se tako da vam eventualno može popaviti, ali nikako pokvariti dan.
  • opravdavanja – Zašto to žene rade? Izmišljaju izgovore za šupke? (Možda mu se ispraznila baterija…možda nije vidio poruku…možda nije stigao – pod uslovom da ne morite čovjeka, već da ste normalni, ovo je debilizam. Ako ko treba dati izgovor, to definitivno nije onaj koji je izrađen). Da bi se osjećale bolje? Da bi opravdale sebe pred sobom? Jer su fakat glupe? Ako se nije javio to je zato što ne želi. Ako te nije pozvao negdje to je zato što ne želi da budeš tu. Vrlo jednostavno. Zašto se ubjeđivati u suprotno? Zašto izmišljati izgovore za nekoga kome nisi bitan? Za moj pojam, još je gore od ove varijante ona u kojoj se igra sa tobom, dresirajući te i predviđajući svaki tvoj korak na njegovo cimanje, a ti reaguješ kao marioneta na koncima. Teško ti je? Biće još teže ako nekome daš materijala za maltretiranje – ako se postaviš kao ponjava, ljudi će te gaziti. As simple as that. To je u ljudskoj priodi. Rijetki su oni koji te neće kinjiti samo zato što mogu. Opet ponavljam pod uslovom da nisi smaračica koja čovjeku diše za vratom 24/7. Dakle kada vidite da vas neko šalta, ne poštuje, tretira kao rezervnog igrača, ma jednostavno ne želi, get over it! Zašto dobrovoljno pristati na odnos gdje te neko smatra manje vrijednom osobom, ignorisati sve znakove i praviti se da je sve uredu kada znaš da nije. Zašto obmanjivati sebe u nečije ime, zanemarivati loše, preuveličavati dobro i pustiti da te ponovo osvoji svaki mali znak pažnje upućen od te osobe, premalo, prerijetko, preslabo? Ne govorim, naravno o nesporazumima i nekim uobičajenim stvarima, ali kad stvari postanu nesnosne, a to uopće nije teško shvatiti, jednom kad ste spremni sebi priznati da je tako onda imate samo jedan izbor ako želite sačuvati dostojanstvo i zaista ne vidim poentu u odugovlačenju neizbježnog i laganju sebe. Mislim da i po ovom pitanju definitivno dolazim sa Marsa – ja sam za nagle rezove…bez agonije, bez raspravljanja, bez patetike i uzajamnog prebacivanja…svako svojim putem, a vrijeme će pokazati…nedajte nikome, nikad, ma kako vam bitan bio da vi njemu ne budete bitni i čekate na to poput žalosne vrbe, nedajte nikome da vas ponižava, zajebava, uči pameti  i ucjenjuje na bilo koji način…takve ljude ne trebate u svom životu – kada im okrenete leđa, ostavićete mjesta za neke druge ljude, one koji će željeti vaše društvo, one koji će cijeniti vrijeme provedeno sa vama…a u međuvremenu, uživajte u svom društvu, ugađajte sebi jer ako se vama ne dopada kakva ste osoba, zašto bi se dopalo nekome drugom…. (Pogledajte film: „Praznik“ sa Kate Winslet i Cameron Diaz…odličan je…naročito rečenica kada joj jedan stari gospodin govori: „U svakom filmu postoje dvije uloge – „glavne glumice“ i „najbolje prijateljice“. Djevojko – ti si „glavna uloga“ (u svome filmu), a iz nekog razloga ponašaš se kao „najbolja prijateljica“…“)
  • podređivanje – ne staje život kad počne veza – kao nadogradnja prethodne teze dolazi ova – Zašto sve u svome životu prilagođavaš njemu i tako od super cure (koja ga je možda i privukla svojim interesovanjima) postaješ ona dosadna koja ga mori i provjerava i diše mu za vratom, sa jednim jedinim interesovanjem – Njim?  Muškarci su ovdje puno pametniji od žena – to im se mora priznati – oni i dalje imaju raju i hobi, idu na tekme, na sportske termine, igraju video igrice, ganjaju neki sport, dok ti prekidaš sve relacije sa drugim ljudima, sjediš kod kuće i vrtiš prstima dok čekaš da te nazove. Naravno da ti je dosadno, da si needy, nesigurna i živčana – ta cijeli si svoj svijet izgradila oko njega. Šta kad jednom ode? Zar ne želiš nimalo napredovati, komunicirati s ljudima, raditi nešto korisno, staviti u glavu nešto novo, ako ništa, da imaš o čemu pričati sa tom osobom kad se vidite? Jedino što je gore od toga kad se jedno ovako ponaša jeste kada se oboje tako ponašaju, što nije tako ni rijetko, jer umjesto da onaj normalni utiče na onog nenormalnog, nažalost se uvijek desi obratno. Imate svi sigurno u raju tog nekog lika ili drugaricu koji kad počnu vezu vise s tom osobom 24 sata, otpile svu raju  i ljubomorno ko paščad koegzistiraju dok eventually ne dojade jedno drugom što se neumitno desi, a onda vam se svijetla obraza jave…kao, šta ima, kad ćemo vani.  Na kraju ove teze može se samo reći – Curo, get yourself a life!!
  • komunikacija – žene su navodno komplikovane, muškarci navodno nisu…žene navodno troše sate analizirajuću najjednostavniju muškarčevu rečenicu, pridajući joj veći značaj od onog osnovnog koji imaju napisane riječi i koja je vjerovatno i jedino značenje…navodno oni govore šta misle…navodno mi ne govorimo…hajde znaj…sada se sve poremetilo, pa i to…znam muškaraca koji su pričalice i žena koje su potpuno zatvorene…zato, za ovaj put, ovu bih tezu zaključila mišlju da ovdje zaista nema pravila…
  • kućni poslovi – jedna od moji omiljenih tema – kad ste se već obavezali da sa nekim provodite dane i dane, za pretpostaviti je da imate zajednički brlog – a taj brlog se mora održavati. Uvijek ću tvrditi da nema muških i ženskih poslova i da oboje moraju jednako učestvovati u kući i finansijski i fizički ako žele da veza opstane (osim ako ste lovatori pa možete si priuštiti ružnu i debelu kućnu pomoćnicu 😉 ) zato svaki smrad koji se brani da to nije muški posao…neće puno uživati u zadnjoj tački ovog teksta…jer će žena biti previše smorena za bilo kakve egzibicije u tom smislu…
  • prijateljice vs. prijatelji – nekada prije znalo se reći da žene obično tračaju i toroču o glupostima kada se nađu, razmjenjuju recepte i hvale kozmetičke preparate, a muškarci rade produktivnije stvari – sada se i to promijenilo. Znam puno muškaraca koji su gore tračibabe od žena i toliko žena koje skupa idu u teretanu, u kafanu ili na bilijar…opet nema pravila niti u aktivnostima niti u tematici ovih kružooka. Jedino što bih sada spomenula u ovoj tezi jeste petljanje i jednih i drugih u relacije sa prijateljima partnera. Odnosno petljanje prijatelja u vaš odnos onda kada to ne želite i ne očekujete od njih (a to je otprilike uvijek). Iz nekog rivaliteta, straha od gubitka osobe koja nam je bitna, ili iz čistog kretenluka, obično se prijatelji(ce) ne podnose sa partnerima nekog iz društva…problem nastane kada ovo nesimpatisanje pređe u proaktivan odnos protiv određene osobe. Mislim da je to glupo. Pametna i lojalna osoba neće vas zanemariti niti zbog partnera ako ste prijatelji, niti zbog prijatelja, ako ste par…a ako osoba nije takva, zašto će vam u vašem životu? Zar zaista imate živaca za bacanje? Sve se lijepo može izbalansirati kad su odnosi i ljudi normalni. Isto tako se  treba prihvatiti da se neke stvari mijenjaju, ali gdje ima volje ima i načina. Možda i nije jednostavno kada znate da dosta toga o vašoj vezi i problemima zna tamo neki čopor momaka ili djevojaka koji vas baš i ne gotive ili kad znate da u tom društvu postoji neko ko vas otvoreno ne podnosti i pokušava pokvariti vašu relaciju, ali ono što morate shvatiti je da ne trebate da se bojite nikoga ako je osoba sa kojom ste zaista vaša – jer, niko nije malouman, ne može biti nagovoren na nešto što ne želi i ne može se promijeniti ako to nešto već ne čuči u njemu i čeka pravi trenutak da se oslobodi. Loši prijatelji su samo katalizatori tih stvari…i ni jedni ni drugi ne zavređuju vašu reakciju – sve će biti upravo onako kako treba da bude i te odnose je uvijek bolje prekinuti prije nego kasnije…Poseban jedan tekst posvetićemo odnosima u kojima je on posesivni idiot te vam priređuje revije kad god se vidite sa prijateljicama (to, zaista zavređuje više prostora i poseban pristup). Ovdje ćemo samo površno preletiti ovu temu i to njene normalnije aspekte. Je li važno da te prijateljičin momak odnosno prijateljeva djevojka gotive? Pa i nije baš…Ionako će se tebi žaliti na njega/nju. Jeste lijepo da svi skupa zujite, ali nije smak svijeta ako nije tako. Ako su tvoji prijatelji pravi, to što imaju novu relaciju ne znači da će zaboraviti na tebe. Ti ćeš sa ljudima koji to žele uvijek imati svoje vrijeme. Na tebi je da se ne petljaš u njihov odnos (osim ako je istinski bolestan) jer ćeš tako samo ti ispasti bezveze. Jer čak i kada ti neko zatraži savjet, na kraju će uvijek uraditi po svome, pa dobro odvagaj šta ćeš reći u takvim situacijama. A koliko je bitno da te njegovo/njeno društvo prihvati? Sa njegovim/njenim prijateljima naravno da je poželjno i dobro slagati se, ali nije neophodno i  u pokušaju da bude tako nikada nemojte biti očajni. Neki ljudi vas jednostavno nikada neće prihvatiti i učiniće sve da vas izguraju iz slike…ako tako treba biti…so be it. Ništa se ne mora. Nijedan odnos nije predodređen da bude vječan.  Jednom sam se zabavljala sa momkom za kojim sam bila naprosto luda. Njegov najbolji prijatelj nije propustio nijednu priliku da mi objasni kako su sve cure lude za njim, čak je više puta predamnom pokušavao da mu „namjesti“ neke djevojke…Ja nisam na to reagovala, ali moj dečko jeste i to tako da sam se još više zaljubila u njega. Nisam ni mrzila iskompleksiranog njonju – žalila sam ga…on je samo u ruke tog momka stavio izbor koji je mog dečka podigao u mojim očima, a dotičnog hajvana obrukao…I da nije bilo tako, ne bi bilo strašno – opet bih mu bila zahvalna što mi je pomogao da saznam neke stvari o osobi u koju sam bila zaljubljena, šta god to bilo. Zato, nedajte se praviti budalom, ali dobro ocijenite koji ljudi i postupci zavređuju vaše reakcije, a koji ne (osim možda zahvalnosti što su se neke maske skinule i neke stvari konačno objasnile same od sebe).M i Z
  • kozmetika – potrošnja kozmetičkih preparata i neicrpna priča o istima oduvijek su zaista bili prevashodno ženska stvar, ali otkad su se pojavili metroseksualci teško nam je održati tron. Ima onaj vic kada muž kritikuje ženu što je kupila skupu maskaru, a ona njega što se svako malo zacuga sa rajom. „Ali ja to stavljam na trepavice da ti budem lijepa“, govori ona. „I ja, dušo pijem da mi budeš lijepa“, odvraća on.
  • njegovo veličanstvo PMS – Imala sam jednu majicu na kojoj je pisalo „PMS gives women an excuse to behave once in the month as men always do“. Hehehe…O ovom periodu kada samo razmišljate šta da pojedete i prebirete po glavi svaki i najmanji razlog da se sa nekim posvađate ili rasplačete na krivi pogled, a sve to dok osjećate barem nekoliko iz širokog spektra tjelesnih neugoda koje su vam na raspolaganju, ne bih previše pisala – mislim da i sami muškarci više znaju da im je najbolje da nas izbjegavaju u širokom luku dok nam sve smeta i dok pokušavamo odlučiti je li nam teže pada migrena ili overwhelming tuga i nervoza koje osjećamo bez ikakvog povoda.
  • sport vs serija iliti premoć nad daljinskim – Opet vic. Kažu, kako znaš da ti je umrla žena? Suđe se i dalje gomila (seks je isti) samo možeš doći do daljinskog…vječita je borba oko ekskluzivnog prava na tv kanal…zelena trava po kojoj dvadesetdvoje trče za loptom ili kreštanje i vriska Indijaca…zaista težak izbor…srećom sada većina kuća ima dvije ili više televizija, ali kako on ne može u sebi naći interesa za tako jedan logičan i inteligentan zaplet od čije romantike vam se riga jer sad će, konačno, nakon 1089 epizoda otkriti sve spletke koje je pravila njena tetka i izjaviti jedno drugome vječnu ljubav, odnosno, kako ona ne razumije da vam pritisak skače zbog povrede igrača vašeg omiljenog tima, da ne govorimo o paricama koje ste mogli hajrovati iz kladionice, a sad piši propalo…
  • dugi razgovori – meni često kažu da sam kao muškarac u određenim stavovima i ponašanju – ali (iako sam nekada znala zoru dočekati na telefonu pričajući o najglupljim stvarima sa osmijehom od uha do uha) zaista ne razumijem tu priču preko messangera i telefona kada sa osobom od krvi i mesa možete piti kafu ili čašu vina i razgovarati…bilo da je to neko iz vaše raje ili person of interest…živio skype, ali sa osobama koje žive u drugoj zemlji, super je poslati poruku nekome, ali ćavrljati satima preko vibera ili messangera kada je neko par ulica od vas… mislim da je puno bolje družiti se tete-a-tete nego preko žica i tastaura…izgleda da sam opet Marsovka ili Marsijanka…
  • dokazi pažnje i važni datumi – iako evidentno mahom muškarci ne pridaju značaj nikakvim datumima koji su vama bitni, ne bih to povezala sa spolom – to je prevashodno seljakluk. Moja je komšinica hodala sa momkom koji je više puta radio istu stvar – kada joj se približi rođendan, prekinu, a onda se poslije pomire, da joj ne bi morao kupiti poklon 😛 a čovjek je daleko od siromašnog…jednostavno nije mu se dalo. Mnoge mi se drugarice žale da im momci i muževi zaboravljaju rođendane, godišnjice (neke traume se jednostavno potisnu) i ostale značajne datume. Nikad nisam imala takvih problema – imala sam dugo jednu kutiju u kojoj su bile osušene ruže koje mi je jedan momak donosio na isti dan svakog mjeseca…Ono što ne volim su komercijalizirani praznici kada imam osjećaj da mi je neko nešto donio jer su ga vukli za rukav na ulici – Osmi mart i Valentinovo. Ljepši mi je znak pažnje koji je nekako ničim izazvan. Mislim da je to sve individualno. I mislim da momci trebaju znati da nije bitan poklon niti njegova vrijednost, može to biti i okvir u kojoj je vaša slika ili cvjetić ili stara knjiga…bitna je pažnja i da ono drugo zna da ste se sjetili i da vam neki datum znači mnogo zbog te osobe…
  • higijena – i opet moram stati na stranu muškaraca – znam toliko muškaraca koji divno mirišu da kada prođu pored vas poprave vam dan i isto toliko žena koje zasmrde toliko da vam momentalno struhnu dlake u nosu, dakle higijena prevashodno nije stvar spola. Isto tako u mojoj sobi možeš slomiti vrat od knjiga, dok je soba mog brata uređena kao da centimetrom ravna poslagane majice u plakaru. Naravno, ne mogu ni zamisliti šta bih uradila nekome čije bih čarape našla u dnevnom boravku nehajno bačene negdje niti osobi koja ode iz hale a ne okrene se da vidi je li produkt njegovog metabolizma otplutao ili remains tamo ili je ostavio finu ćizu da ga potsjeti na čin oslobađanja od istog, da ne kažem da bih nekoga ko mi zapiša šolju nakon što sam je oribala povrijedila na način da bi teško više mogao piškiti stojeći…to jesu stvari koje prevashodno radi muškinje, ali mislim da nema veze sa spolom već sa ličnim kretenizmom i nedostatkom odgoja. Nadalje, žene rjeđe šmrću (ono masivno, iz peta), cokću, krkljaju, podriguju,čačkaju nos i uši i pljuju, i bacaju zelembaće okolo i generalno rade manje tih užasavajućih radnji i odvrtanih iritantnih zvukova tako tipičnih za određene stanovnike moga grada…
  • nježnost – heh, opet moram stati na stranu muškaraca – mogu kad žele biti jako nježni i velike maze…ima li išta ljepše nego kad se vaš zgodni, snažni, zaštitnički nastrojen dečko opusti i pretvori u ranjivu osobu, veliku mazu i najnježnijeg dječaka? Jok.
  • ah taj sex – Prvo da razbijemo stereotip u kojem samo muškarci to žele i praktikovali bi češće…a s kim to oni majke(ti) praktikuju, ako ne sa ženama. Ko su te misteriozne žene? Dakle, da se složimo, volimo ga i jedni i drugi, u određenim okolnostima naravno (i laže svako ko kaže da žena mora biti zaljubljena da bi to (u)radila – ako još u to vjeruješ, dečko, ti si podobro z(a)ost(a)o i nemaš pojma o ženama). Recimo to ovako: ako ti imaš nogu i povremeno te zasvrbi zašto misliš da mene moja noga nikad ne treba da svrbi jer onda nisam normalna…ili kao što reče jedan solidni bošnjo mojoj drugarici – „Vi žene mislite da možete sve kao i muškarci, e pa ne možete“. E, pa možemo. Samo što nekad nećemo. Jer smo izbirljivije. Uglavnom. Kažu, muškarcima treba mjesto, ženama treba razlog. Pih. Ne znam. Zavisi od okolnosti, valjda. Dakle ako je on normalan a ne neki vječito narajcani kreten, ovaj mit o različitosti pada u vodu, jer ako ona nije premorena ili nešto nije uredu sa njenim hormonima, ili je pod velikim stresom ili je, jarane, više ne privlačiš…ovdje se nećemo baviti pitanjem zašto i kako se na to posmatra sa tradicionalnog stanovišta (jer nas to zaista ne zanima, a i sve je to danas relativizovano) niti sa stanovišta zašto dečki to potenciraju prije i insistiraju na tome prvi (mada su granice svega toga sada već bolesno pomjerene) – na tu temu ćemo opširnije neki drugi put – ovom prilikom mogu reći samo – Žene, nikad to ne radite (kao ni bilo šta drugo) a pogotovo prvi put sa nekim ili prvi put uopšte zato što neko drugi smatra da treba, zato jer je red, zato što mislite da ćete ga u protivnom izgubiti, zato što svi drugi to rade (to je by far najdebilniji izgovor kada je bilo šta u pitanju) ili iz bilo kojeg razloga koji nije vaša želja, a isto tako nemojte ne raditi bilo šta zato jer drugi misle da to ne treba ili će vas komšiluk poprijeko gledati – bitno je da ste vi spremni (fizički i emotivno) da ste sigurni da to želite i da ste spremni nositi se sa posljedicama…jer, post jeborum non kaibus. 🙂

(muzička podloga: Žene su ženstvene – Buldožer, To mora da je ljubav – Edo Maajka, Have you ever really loved a woman –Brian Adams, Golub – Punkt, Nirvana – Jelena Rozga, Call me maybe – Carly Rae Jepsen)

Comments

comments