Drage Dame (a i Gospodo, koji ste vjerovatno privučeni obećavajućim naslovom, sjeli puni nade i zasukali rukave….) dobrodošli i, da vas odmah razočaram 3:) neće ovo biti nikakva opscena i perverzna stranica…pa da ne gube vrijeme oni koji su zbog toga počeli čitati ove redove….
Neće ovdje biti nikakvih vrckavih savjeta, opisa određenih poza niti savjeta kako u 10 koraka naučiti da mu nJešta… i sl…naprotiv, nemam namjeru baviti se ovdje pitanjima kako ikome ugoditi. Više sam za to da analizom nekih ranijih situacija dođemo do koncenzusa – kakav je to uspješan algoritam ili protokol, ako želite, koji garantuje dobre rezultate (šta god oni za koga predstavljali) u domenu teme kojom ćemo se baviti…
Neće ovo biti ni blog u kojem ću vam dijeliti neke ljubavne savjete – ne smatram se dovoljno pametnom ni sposobnom da ikome dijelim ikakve savjete – čak ne mogu podnijeti smorove koji uvijek i svuda iznose svoje mišljenje kao jedno jediTo ispravno i osjećaju se pozvanim vječito nam govoriti šta i kako trebamo, a šta ne i kako da živimo svoj život…
Nazvala bih ovo najprije druženjem između mene i vas. Zabavnim, (nadam se) duhovitim i možda čak i korisnim druženjem kojim ću vas pozvati da skupa definišemo određene stvari i riješimo određene nedoumice (bar ja ih imam, ne znam za vas) u… pa naravno, nikad iscrpljenoj temi tih misterioznih muško-ženskih odnosa u kojima čak i onda kad mislimo da znamo pravila „igre“, čak onda i kada ulazimo u odnos sa boljim kartama u rukama, čak i onda kada mislimo da poznajemo osobu prekoputa i (što je najgore) i kada mislimo da poznajemo SEBE, čak i onda kada mislimo da nas ništa više ne može iznenaditi…ipak nekako, uvijek, prije ili kasnije, ali sigurno…zglajzamo.
Zašto zglajzamo? Ne znam (ili što bi rekla moja komšinica…i sama sam ti takva).
Zato vas pozivam da povremeno skupa, pretresajući svoje misli, osjećaje, događaje koji su se desili nama ili nekom koga poznajemo, možda nekako uspijemo objasniti ono što me kopka (i počinje ozbiljno, gotovo naučno zanimati) već neko vrijeme: zašto lijepe, pametne, uspješne, odlučne, elokventne, jake, izvrsno socijalno prilagođene i sposobne žene…when it comes to men…obavezno zglajzaju i završe na dupetu…
Šta je to u nama da nas vječito tjera da (iako smo prošli put rekle NIKAD ZA NIKAD VIŠE) opet, bez ikakve odstupnice, gotovo da isključimo mozak (ili ga ostavimo samo na standby-u) i poletimo na lijepe riječi (al to mi niko nikad nije rekao) ili izgled (ali tako je sladak) ili neki drugi kvalitet koji obično umislimo…samoća? ego? iskra koju neko probudi u nama? želja da i mi pokažemo da možemo nešto što drugi površno gledano uspijevaju tako lako? interes? (neću se mnogo baviti željama sponzoruša, već samo „normalnim“ curama koje poznajem i koje u drugoj osobi najčešće traže apstraktnije kvalitete od onih materijalnih) tradicija? (poznata i kao „ono što nam je gurano u glavu godinama od strane naših najmiljih koji su nas, iz najbolje namjere, naučivši nas da budemo korektni i iskreni, trajno oštetili i uništili za bilo kakvu vrstu strategije i taktike“) seljačka sredina? (koja ti natura osjećaj da si hendikepiran, nepotpun i defektan ako nisi do određenog perioda realizirao određenu vrstu odnosa koju vrlo uspješno može i svaka hamša sa planine – jer se sa punim pravom pretpostavlja da to želiš – jer nisi normalna ako ne želiš…nebitno i Nobelovu nagradu da dobiješ, ako nisi nečija, nisi ništa :D) iskrena želja da se sa nekim podijeli sve ono što nas čini nama…naše misli, želje, osjećaji, radosti i problemi? Vidjećemo šta će nam se otkriti tokom ovog seciranja i analize naših i njihovih izjava i ponašanja…
A zašto ovaj naslov…to je prvo što mi je palo na pamet davne 2000. kad sam prvi put došla u dodir sa ovom kultnom serijom (serija se pojavila 1998. al kao i svemu drugome trebalo je tad vremena da dođe nešto do nas preko bare) gdje ona grobila (grob + kobila, op.a.) analizira do besvijesti svaki aspekt svake, pa i najbeznadnije relacije svojih jaranica (što bi rekla beforementioned komšinica: one četiri kurvetine) u nadi da nađe odgovore na neka pitanja…eh, tako nekako je i ovo zamišljeno…
Vječito smo se u raji zezali (pretežno na naš račun) oko svega što se moglo iskarikirati i preokrenuti u neku zajebanciju (mislim da je to najzdraviji način za prevladati dosta situacija) i kad mi drugarice kupiše ovaj blog za trideset i neki rođendan (a ja puna ko šipak pitanja, raznih gluposti i nelogičnosti koje se nude da njima ispunim ove strane) ponovo se sjetih tog naslova i shvatih kako je idealan za ovaj blog. Zašto? Ako se to pitate, ne živite u Sarajevu zadnjih tridesetak godina… Jer ljudi kojima sam okružena stalno kukaju o dvije stvari (osim hronične besparice, naravno), a to su: nema muška/ženska da „valja“ i grad je nesnosno (i to se povećava geometrijskom progresijom as we speek) pun svakojakih mentally chalenged hajvana koji su šljegli ko zna otkuda (a možda i stasali kao ponosni pripadnici Sarajlija i oduprli bi se i vađenju korijena „do deveta koljena“,al su, džaba, glupi, neobrazovani, nepismeni i jednostavno…kreteni). Zato ova tema – jer je interesantna i neiscrpna (I should know – godinama laprdamo o ovome kad god izađemo, a tu imam staža…)
Iz svih navedenih razloga razglabaćemo nadugo i naširoko jer, priznaćete, kad se radi o temi muškinje vs. ženskinje, uvijek imamo nekih problema…makar i kad je problem to što na vidiku nema problema… 😉
Nemojte me pogrešno shvatiti…ne mislim ja da je muško-ženski odnos najvažnija stvar na svijetu, pa ni druga, pa ni treća najvažnija stvar…ali jeste nešto u čemu smo svakodnevno i, usprkos tome, nešto u čemu smo loše (i to mahom) pa možda ovo bude prilika da kroz razgovor o zajedničkim iskustvima i idejama razriješimo neke dileme i prestanemo ponavljati neke greške…ne zbog njh, zbog nas…
Naravno, i dečki su more than welcome da nam se pridruže u diskusijama i komentarima…podijelite i jedni i drugi na ovim stranicama svoje dogodovštine, zaključke, razmišljanja, gafove, sve ono što vam padne na pamet kad se spomenu ti komplikovani odnosi ovih dvaju skupina koje su katkad duboko podijeljene i suprostavljene…naizgled ni zbog čega.
Da ne bude zabune (kako reče mojoj jaranici tadašnji dečko na koga je naletila u gradu sa drugom curom) unatoč stravičnom iskušenju, nećemo se ograničiti SAMO na muško-ženske odnose, bavićemo se i drugim aspektima koji bi prevashodno mogli zanimati tzv. „slabiji“ spol. Zašto, kad žene kad se sastanu uvijek pričaju o muškarcima, pitao bi jedan lik tolko zanesen činjenicom da je, srećom, muško, da mu je otprilike sve ostalo promaklo u životu. Pa šta god naš dragi „jači“ spol mislio, iako se tema odnosa sa njima nameće otkad je svijeta i vijeka, nije to baš uvijek tako – pričamo mi i o poslu, sportu, kozmetici, zdravlju, knjigama, filmovima, situaciji u gradu i sl. … čak i o nauci, ne bi vjerovali…zato ćemo ponekad pokušati spomenuti i neku „ozbiljnu“ temu koja zanima žene, dakle, sve ono sa čim se svakodnevno susreću…poznatim i kao pos’o-kuća-birtija trijada.
Zato, ako sam vas zainteresovala, ugodno se zavalite, pustite sebi neku nadahnjujuću muziku, uzmite čašu vina (ili kakaa), zagrnite se nekom mirisnom dekicom i…
Pa da počnemo…
Ili…
Seksa nigdje, a grada još manje
