A kada naletiš na psihopatu iliti (zl)ostavi me


11720133_10202966168074968_619883887_nUvijek je to neka druga žena, tamo neka jadnica, tamo neka sirotinja…nama se to ne može desiti. E, može.

I ne mislim ovdje na situacije kad te žvajzne pa ti prospe zube pa ga u snu ubiješ “iz noža” što bi rekao jedan drug (jer niko me ne može ubijediti da nema tog trenutka kad si jača od njega, trenutka kad se pijano il nadrogirano il samo nadrndano đubre umori od udaranja pa zaspe i nikad neću moći shvatiti da možeš oprostiti nekome ko te udari jednom, a kamoli izgazi dok ti dijete to gleda – ako ti već nemaš problem s tim i možeš leći sa nekim nakon batina, imaš odgovornost prema maksumu koji raste u bolesnom okruženju te će i sam biti oštećen ili kao neko ko će kasnije zlostavljati druge ili kao neko ko će tražiti one koji bi ga zlostavljali)…o tom potom…pisaćemo i o onom “neće se nikada ponoviti” nakon udaranja glavom u zid i vezanja za radijator i onome “nije tako mislio – on mene voli samo je malo nezgodne naravi” ali ovom prilikom govorila bih o drugoj ali jednako štetnoj vrsti zlostavljanja, onoj koju i sami participanti nekad teško mogu prepoznati i imenovati, daleko rasprostranjenijoj i skrivenijoj, perfidnoj, manje ili više suptilnoj – o psihičkom i emotivnom abuzusu…

Sjedim neki dan na kafi sa curom koju znam iz šeste ruke…ono…drugarica od drugarice od drugarice i dogovorilo se nas više da se nađemo na kafi, svi u nekoj frci, na kraju standardno svi izrade i nas dvije sjednemo za stol i u pola sata otkrijemo toliko sličnosti i tema da tri sata prođu u tri minute…nikada prije nisam sama s njom sjedila i žao mi je zbog toga…

11180171_10202655379745454_1120050550_n

Nisam je dugo vidjela prije toga…bila u nekoj vezi…to ljubav, to izjave na fejsbuku, to pažnja na kojoj grad zavidi, putovanja, uzajmni pokloni, obasipanje svim i svačim… a oboje lijepi, mladi, zgodni, uspješni…rekao bi čovjek – savršena kombinacija i formula za uspijeh –e pa nije…Sve je samo stalo u jednom trenutku. Nikad nisam znala zašto a nisam ni pitala…kontala sam da je u pitanju neka standardna glupost. Znam samo da joj je trebalo dugo da dođe sebi…Imala sam i ja my fair share od kretena, ali ono što sam čula tog dana čak i mene je iznenadilo.

Počesmo o onim beskorisnim temama…nova krema…što se ono razvode Bred i Anđelina…espadrile opet u modi…a onda riječ po riječ dođosmo do puno ozbiljnije priče…„Uvijek sam mislila da nema gore stvari od toga da te neko vara…Ima…puno gore“ poče ona…i krenu…i to zvuči otprilike ovako…

Iako taj njen, kad se sretne na ulici, izgleda urbano i intelektualno, iako bi rekao da je čovjek pametan, obrazovan, samouvjeren, kroz priču dođoh do zaključka da se ipak radi o nesigurnom kretenu klimavog ega željnim dokazivanja odanosti i ljubavi ko zraka. Da te uhvati strah ko sve hoda ulicom i djeluje sasvim čovjekoliko dok ga ne upoznaš. Da poslije ovakvih saznanja koliko je ponekad teško procijeiti ljude nikad više ne poželiš ni sa kim na kafu izaći, a kamoli zatvoriti se između četiri zida. Kako se toliko možeš prevariti u nekoga? Kako možeš bolest zamijeniti za ljubav, patnju za sreću, uvrede za nježnosti…Zaista niko ne zna šta je između dvoje ljudi – osim njih samih i Boga.

11749366_10203025625681371_1345209756_n Continue reading