Kad nadješ nekog posebnog, čuvaj ga. Budi insan. Nauči prepoznati onoga ko ti iskreno želi dobro i ne guraj ga preko granice kada više neće moći dati nijednu šansu vašem odnosu jer će te upoznati toliko da shvati da ste inkompatibilni do pičke materine i da će svaka minuta provedena pored tebe biti samo gubitak vremena, nerava, zdravlja, gubitak sebe.
Rijetkost je danas naći nekoga ko je zaista dobar. Ko je strpljiv i nesebičan. Ko stane i razmisli hoće li te njegova/njena riječ ili postupak povrijediti ili uvrijediti. Ko stavlja tvoju dobrobit ispred svoje, jer ljudi su samoživi, to su neke u DNKu ukorijenjene osnove za samoodržanje, ali tu i tamo potkrade se poneka “greška” i to je onda nešto posebno. Vjerovali ili ne postoji zaista neko ko vas nazove samo da vidi kako ste, neko ko se sjeti nečega vama bitnog što drugi u prostoriji nisu ni čuli a kamoli zapamtili, ko ti povremeno pošalje poruku da si poseban a ništa zauzvrat ne očekuje, neko ko ne pita ništa već ti pomogne čak i kada ne tražiš pomoć.
Nekad je teško povjerovati da takvi ljudi postoje. Jer su diskretni, umiljati, brižni i povučeni. Jer tiho pomažu i postoje, ne bore se za sebe i ne reklamiraju svoje kvalitete u svijetu prezentacije. Ti ljudi su vam veći prijatelji nego oni koji su oko vas godinama, konstantno prisutni u vašem životu, ali samo deklarativno. Ti ljudi su svijeća u mračnoj noći, svjetlo koje vam pomaže u teškim vremenima jer znate da postoji neko kome ste bitni i dragi baš takvi kakvi jeste, bez ikakvih korekcija, drugačiji i iritantni i nevidljivi za većinu oko sebe. Oni te vaše „mane“ prepoznaju, simpatišu i cijene jer su vam tako slični.
Ti ljudi se ne pretvaraju (ne znaju to ni kad bi htjeli) jer oni vas zaista žele u svom životu i ne žele ništa zauzvrat. Samo su u vama prepoznali iskricu nečega čemu mogu vjerovati. Jer njihovo srce je čisto i iako mnogo puta povrijeđeno, to nije ostavilo prljavštine na njima već su i dalje otvorenog uma i duše, spremni da se nesebično daju u ovom zlom i pokvarenom svijetu. Ima ljudi kojima je iskreno stalo do vas, do vaše sreće i dobrobiti, bez zadnjih primisli, ljubomore, pakosti, zlobe i prenošenja svojih frustracija na vas. Ima ljudi koji će vas podržati u svemu, saslušati vas bez nervoze, iskreno se zanimati za sve što imate potrebu reći. To nisu ljudi koji će željeti vaše društvo samo kad ste raspoloženi ili makar sa fejk osmjehom, samo kada ste vrckavi i duhoviti, samo kada pratite tananu nit njihovog raspoloženja i istom se prilagođavate da ništa ne bi nedaj Bože pokvarilo njihov univerzum (mada se takvi vjerovatno nikada ne bi toliko ni znali unijeti u nečiju drugu tegobu jer nemaju senzibilitet potreban za to da nekoga istinski dožive i razumiju). Ovima valjate samo dok ih zabavljate, dok ismijavajući ono što jeste (uzdižući valjda sebe tako) zabavljaju sebe i druge, dobri ste samo ako im podilazite, hranite ego i titrate jaja. Kada igrate kako su isplanirali da vam odsviraju jer inače iskačete iz za vas iskrojenih okvira, kvarite koncept, vaši lični problemi samo su smetnja u nečijem planu, kao nabor na čaršafu koji se ispravi jednim potezom ruke i vi tako brzo trebate staviti osmijeh na svoje lice da ni pogled na vas ne bi kvario dojam…ali takva je većina…ljudi ne žele i ne znaju da vide suštinu drugih…samo obitavaju zajedno, imaju djecu jedni sa drugima, provode živote zajedno, druže se godinama ne znajući i ne želeći da pogledaju ispod površine, da osjete i zaista upoznaju nekoga. Da odvagaju kad vam je potrebna njihova ljubav, podrška i sva ona plemenita osjećanja i postupci koji istinski govore o nekome i o dubini nekog odnosa ma koliko on trajao i izgledao kada se posmatra sa strane. Zato poslije nekog vremena više i ne pokušavate ulaziti u dublje razgovore sa ljudima i ne trudite se ostvariti puni potencijal nekog odnosa, jer takvi odosi i nemaju potencijala – možete ih imati dok ste spremni zatomiti sebe u sebi. Ali to je uredu. Nije sve predodređeno da vječno traje i sve je to potrebno da bi se iskristalo sve ono što želite, što trebate, što zaslužujete u svom životu. Svi mi rastemo i razvijamo se u našim odnosima i nekada jednostavno odemo u različtim smjerovima i to uopšte ne mora biti nešto negativno, ako vas u procesu osoba ne razočara, ne posere sve ono što ste izgradili, ne zgadi vam se i ne pokvari dojam koji ste stekli do te mjere da se pitate šta ste uopšte ikad vidjeli u toj osobi i šta vas je toliko zadržalo na tom mjestu odakle niste mogli pronaći i prepoznati one ljude koji bi vas istinski činili sretnim. Nisu svi ti ljudi neophodno loši i zli, jednostavno nekad ne znaju, nekad ne žele uložiti previše truda, nekad smatraju da to nije vrijedno njihovog zahmeta i to je sasvim uredu. Svako od nas bira svoju stazu i onu grupicu koja će ih pratiti na njoj – one koji će tu biti neko vrijeme, povremeno, ponekad i one koji će biti konstanta i onaj topli osjećaj blizine i srodnosti koji nam daju čak i kad su daleko, samo zato jer postoje i jer su u mislima sa nama. Neke biramo, neke nam život donese, neke otkrijemo na nevjerovatnim mjestima – samo je bitno da ih na vrijeme prepoznamo.
Samo retki nađu retke, kaže Balaš. I otkriti nekog takvog tako je ispunjavajući doživljaj, takav mir to donosi – znati da ima neko ko te razmije, ko smatra da vrijediš, da si baš ti neko sa kim mogu dijeliti misli, da nisi samo brojka i ikebana pored koje neko stoji već osoba sa svojim osjećanjima i potrebama.
To su ljudi koji će vas znati saslušati, utješiti, smiriti, podržati i osjetiti i pokazati suosjećanje. Oni neće misliti da gube vrijeme ako im se povjeravate, smatraće i to kvalitetnim provođenjem vremena jer će znati da se u takvim razgovorima najviše grade dugoročni i kvalitetni odnosi. Nećete ih nervirati kad ste povremeno i sa dobrim razlogom nemirni, tužni, pljačljivi, malodušni ili čak očajni. Ti će ljudi biti tu za vas i kada to ne očekujete, pružiće vam svoju ruku i izvesti vas na svjetlo, shvatiće i doživjeti vašu bol i patnju (jer isto su osjetili i preživjeli u svojim suptilnim dušama). Zaista ima takvih ljudi i kad ih otkrijemo blagloslovljeni smo ako smo dovoljno pametni da ih prepoznamo.
Da ima ih. I ovo nije reklama za mene. Ovo je hvala jednoj takvoj osobi koju je život na neobičan način doveo do mene (ali čudni su putevi Gospodnji i upravo zato je sve još ljepše i vrijednije) i koja iz nekog razloga smatra da je zaslužujem imati u svome životu, da zaslužujem tu blagost, dobrotu, bezuslovno prijateljstvo, koja me usrećuje samim svojim postojanjem, koja mi je poklonila mogućnost da uživamo u dugim razgovorima, u prepoznavanju zajedničkih snova i nada, u sarkazmu koji mnogi ne mogu ni shvatiti a kamoli doživjeti, koja mi izmami osmijeh samo kad je se sjetim. Jer znam da imam svog malog svica koji me voli baš takvu kakva jesam bez potrebe da me mijenja, da se ikom prilagođavam i krijem svoje prave boje da bih bila prihvaćena i nekritikovana…hvala ti što postojiš i što si unatoč svemu što te je moglo odvojiti od mene odlučila da su to samo glupe okolnosti i što smo se prepoznale u gomili lažnog sjaja…v.t.
(Muzička podloga: True colors – Cyndi Lauper, I see you – Leona Lewis, Count on me – Bruno Mars, Halo – Beyonce)
