Naići ćeš u životu na ljude koji prvo mrze sebe pa onda sve druge. Prepoznaćeš ih po njihovim namrštenim licima, ali ne od bola ili brige već od konstantne ljutnje na sve oko sebe. Oni su ljuti na kišu što pada, na sunce jer sija, na bilo koga ko živi. Svaki tvoj osmijeh i radost doživiće kao sramotu i ličnu uvredu. Biće grubi i umišljeni, nehumani, uvredljivi i zli prema tebi bez ikakvog povoda. Oni glume ponos, a ustvari osjećaju duboki prijezir i gađenje prema sebi i mržnju prema svima drugima. Otrovani su svojom mrakom i boje se svjetla i svega što svjetlo može probuditi u čovjeku. Oni misle da su spoznali svijet, a nisu spoznali ni sebe. Paralizovani sopstvenim osjećajem važnosti, oni su osorni i bijesni, a ni sami ne znaju zašto. Svako tvoje dobro djelo uzimaju zdravo za gotovo, kao da moraš raditi sve što zamisle, a zauzvrat dobijaš samo još više osude i mržnje od njih.  Oni konstantno za sve što ih tišti prebacuju krivicu na druge ne shvatajući da je vrelo ove zlobe duboko u njima samima i da su oni sami krivi što se konstantno loše osjećaju i što znaju da im nešto fali, a to ne znaju artikulisati. A fali im puno toga – dobrota, ljudskost, empatija, samilost, ljubaznost… Oni pak umišljaju da im fali poštovanje drugih i da će, dobivši ga silom, iznudivši ga agresivnošću i strahom, nahraniti i smiriti zvijer u sebi, zvijer vječito gladnu pažnje, strahopoštovanja, priznanja. Zvijer koju ne znaju da samo oni sami mogu i moraju uništiti, a umjesto toga je hrane i njeguju nalazeći u njoj saveznika za borbu, a ne prepreku ostvarenju sebe i nalaženju svog mjesta u svijetu dobroga i pozitivnoga. I zato se okružuju onima koji će im iz straha povlađivati navikavajući se tako na tupo odobravanje sve dok ne zaborave da ima i onih koji misle drugačije i ne libe se to reći, onih koji se ne boje da žive, da budu drugačiji i svoji bez obzira na cijenu.

Kada naiđeš na ove ljude sažalićeš se na njih. Zaboliće te njihova bol. Začudiće te njihov mrak. Osjetićeš potrebu da im pomogneš. Posegnućeš za njima i pružiti ruku da ih izvedeš na svjetlo. Nemoj.

Nije to tvoj zadatak. Shvatiće te pogrešno. Izgubićeš se u labirintu pokušavajući da im pomogneš. Doživiće te kao neprijatelja.  Gledaće te začuđeno, podozrivo, uplašeno, bijesno. Uvijek su takvi kao oni progonili takve kao ti. Uradiće sve da te ponize, da ti odrede mjesto, kocku u koju pripadaš (jer su te oni tako doživili temeljeno na svojim predrasudama i tako mora da bude) kako bi te sklonili od sebe i svaki tvoj pokušaj uspostavljanja nekog odnosa sa ovakvim ljudima završiće razočarenjem. Oni ne žele pomoć, oni žele nadmoć.

Jedno vrijeme trudićeš se da im ugodiš ne bi li zadobio njihovo prihvatanje i odobravanje, ne bi li konačno zaslužio malo poštovanja, onaj minimum dostojanstva u ophođenju koji se podrazumijeva u komunikaciji sa drugim ljudskim bićem. Zavaravaćeš se da su dovoljni tvoja volja i pozitivnost i da, ako im priđeš otvoreno i iskreno, bez zadnjih primisli, oni će moći da to uvide i da te ne gledaju kao neprijatelja već nekoga ko im misli i želi dobro. Won’t gonna happen. Zaboravi na to. Ova unaprijed izgubljena borba nije vrijedna tvog truda. Tim ljudima nema pomoći. Oni vole svoj mrak više od bilo kakvog svjetla, svoju mržnju od bilo kakvog prijateljstva i svoje zablude od bilo kakve istine. Nastavi dalje svoj život bez osvrtanja, a ako ih baš moraš sretati, svedi komunikaciju na najmanju moguću mjeru, bez straha i bez očekivanja ičeg dobrog. U tim ljudima nema strpljenja i ljubavi prema sebi a kamoli prema drugima. Oni u svemu traže loše i pogrešno. Ostavi ih u njihovom mračnom svijetu cinizma i konstantne ozlojeđenosti, gdje je njihov ego jedini autoritet i gdje je svaki pokušaj iskoraka shvaćen kao agresija na njihove principe. Za njih si ti i život i boje koje nosiš u sebi prijetnja njihovom crnilu i ruševinama od kojih su sebi podigli spomenik. Oni i ne zaslužuju bolje. Oni imaju umišljeni značaj da održavaju i ne mogu se bakćati osnovnom pristojnošću sa nekim kao ti, nekim toliko ispod njih. Jadnici. Jer oni ne mogu shvatiti da se ti nikada ne bi mijenjao sa njima. Jer znaš bolje od toga. Znaš da je bolje biti i deset stepenika ispod njih nego stajati na mjestu jedne od tih osoba – jer oni su veliki samo u svojoj glavi i očima ulizica koje ih okružuju. Ono što čini čovjeka vrijednim i zapamćenim nije ni dob ni porijeklo ni obrazovanje ni bogatstvo ni titula već ophođenje prema drugim ljudima, ono koliko želiš kroz koliko si u stanju da pomogneš nekome ko ti (sada) ne može uzvratiti samo from the goodness of your heart, koliko ćeš biti dobar prema običnom “malom čovjeku”…e to te čini osobom vrijednom divljenja, pamćenja i spominjanja po dobrom, jednom kad te više ne bude – u grob nosiš samo uspomene i ono kako se drugi osjećaju kad misle o tebi…nikakvo znanje i imanje ne može ti tamo pomoći…ako postoji tamo – a nadam se da postoji…grehota bi bilo da se neki šupci izvuku nekažnjeno…

I zato idi što dalje od ovih mrguda. Jer ti se ljudi neće jednog dana samo probuditi i shvatiti da bez potrebe zagorčavaju život sebi i drugima. Umjesto toga nastaviće tvrdoglavo po svome dok ne otjeraju od sebe svakoga ko imalo vrijedi. Ovi ljudi ostaće vječito ogorčeni na svaki trag tuđe sreće i smatraće svojom svetom obavezom da pokušaju ugasiti svaki glas koji se smije, šapuće i pjeva.  Zato gradi svoj put što dalje od njihovih mračnih staza punih predrasuda i osude svega drugačijeg i neutemeljenog na onome kako oni smatraju da „treba biti“. Svoje svjetlo čuvaj za one koji ga znaju prepoznati i koji mu se mogu obradovati i ne troši ga na ljude koji će uložiti sav trud ne u to da te  shvate i podrže, nego da te slome i ugase u tebi taj plamičak koji nosiš.

(muzička podloga: You are so vain – Carly Simon, You’ll see – Madonna, You’ve made me find myself – Tina Arena, Listen – Beyonce, They don’t care about us – Michael Jackson, Demons – Imagine Dragons, Skyscraper – Demi Lovato, You can’t hurt me anymore – 13th floor elevators, Can’t help you anymore – Sugar, I don’t care – Fall out boys, Angry – Paul McCartney, You don’t know a thing about me – Kelly Clarkson, Fooling yourself – Styx)

Comments

comments