Ljubomora…iliti hiljadu ne možeš, hiljadu liječi se iliti iskontroliraj me nježno

10994737_10202340976965581_1433894471_nUvijek sam se pitala znači li riječ „ljubomora“ morenje ljubljenog ili morenje ljubavi ili oboje.

Isto tako sam uvijek nekako mislila da je većina veza između dvoje ljudi normalna i lijepa, a na ove bolesne pune ljubomornog provjeravanja, kontrolisanja pa čak i zlostavljanja otpada mali procenat. Ispada da je ipak obratno.

Imam drugaricu u vezi sa likom koji kontroliše svaki njen pokret. Ono tipa „štucaš, ko te spominje“. Zvuči smiješno, ali nije. Mučno je i gledati sa strane. Mogu misliti koliko je njoj naporno trpiti kretena. A, then again, možda i nije. Čudno mi je uvijek bilo zašto neko podnosi nešto bolno, ponižavajuće, teško, a ne mora. Nije robija, veza je. Možeš otići kad postane nepodnošljivo. A, zamisli možeš otići i prije toga. Meni bi se lik zgadio zbog svojih ispada. A ja sam vidjela samo dio toga. Kao da nosiš kamenčugu od sto kila na leđima. Ne bih mogla podnijeti to maltretiranje i peglanje. A zašto bi to iko podnosio? Ja mogu shvatiti njega – on je bolesnik i ne može si pomoći. Ja ne mogu shvatiti nju. Ali ona je stvarno specijalan slučaj. Mislim da nju na neki način to morenje loži jer ga je greškom zamijenila za pažnju i posvećenost. Uvijek je nekako takve paćenike birala. Ili su oni birali nju. Slični se pronalaze. Sjećam se jednom na fakultetu, kad smo ja i druga jedna jaranica došle kod nje po neku skriptu i zovnule je na kafu u baštu jer je bilo lijepo vrijeme, njen odgovor je bio: ” Ne mogu. Znaš, nazvaće me pa će čuti graju, a rekla sam mu da ću učiti pa će ispasti da sam lagala. A neda mi se javljati mu jer onda ću započeti raspravu.” Da sve bude jos komičnije, tip je studirao u sasvim drugom gradu.

Zapitah se tada i pitaću se dok sam živa:  Kad nam to odlazak na bezazlenu kafu postane luksuz našim sopstvenim izborom? Koji je to trenutak kada odlučimo da svoju slobodu predamo u nečije druge ruke. I još gore, kad sami sebi počnemo da uskraćujemo sasvim normalne i bezopasne stvari od straha da će nam neko drugi zahatariti. Naš život, naše odluke, naši sati. I mi izaberemo da čamimo kući da bi nekog usrećili. (Nije li ova konstrukcija sama po sebi bolesna? Kako nešto što nam ne godi uopšte može usrećiti nekoga ko nas voli? Pročitajte još jednom. Nije vam bolesno? Onda, bez uvrede, postoji realna mogućnost da ste vi bolesni.)

10859790_10201964936684809_1388678248_n

Mislim da bi se dio psihologa ili psihijatara trebao u potpunosti posvetiti samo radu sa ovim bolesnim ljudima. Mnogo ih je. Problem je što ti ljudi ne vide nikakav problem u svojim očekivanjima i ponašanju pa im na pamet ne pada da potraže stručnu pomoć. Što je još čudnije oni sasvim uobičajeno i lako pronalaze submisivne osobe sa kojima uspješno grade ovaj disfunkcionalni odnos. I ne mislim ovdje na situacije kad kažeš da si kući i ispališ nekoga, a ideš na feštu sa predumišljajem da napraviš sranje što mi se gadi i u neka doba mi je i smiješno i djetinjasto. Mislim na najobičnije svakodnevne stvari koje normalnim ljudima ne predstavljaju problem. Zašto bi iko razmatrao pojam žrtvovanja u običnim situacijama ako nije totalno ispranog mozga? Nije li ljubav upravo sazdana na dijametralno suprotnim postulatima od straha i ne želimo li najbolje za one koje volimo pa i na naš uštrb? U ljubavi nema nametnutih pravila i ograničenja u smislu prisile. Nema zatvora i ljubomornog čuvanja voljene osobe od samog života. Zna se, brate, šta je „zabranjeno“, ali ni tu nema kontrole. Kad zaista voliš ne treba te sputavati, sam sebe iznutra sputaš, ustvari to ne osjećaš kao sputanost već jedini mogući izbor jer druge i ne vidiš, ne postoje. Niko ti to ne može nametnuti jer onda to nije ljubav, to nije čak ni izbor, jednostavno tako osjećaš. A ako ne osjećaš, nema tog kaveza koji će te zadržati unutra. Bar ne dugo. I nema tog morenja, ucjenjivanja, prijetnji ni ponižavanja koje će te spriječiti da odeš nekom drugom ko će te znati i moći učiniti sretnom.

974461_10201937059867906_2091238257_n

Kaže ona meni: „Ti ne možeš da shvatiš tu ljubav.“ Tu zaista ne mogu jer to nije ljubav…to je maltretiranje, jednostrano ili uzajamno. Ne znam šta je gore – jedan posesivni idiot ili dva idiota. Jer umjesto da ove cure od budale naprave hajvana, oni utiču na njih negativno i na kraju one postanu gore od njih u progonjenju i maltretiranju pa se uzajamno more i satiru ljubomorom. Onda se oni hvale jaranima kako ih cura tuši i provjerava i to je neki simbol ljubavi. E pa nije. Nema nikakvog reciprociteta između ljubavi i ljubomore. Često sam imala probleme jer ne provjeravam i ne morim nikoga. Kažu ljudi nije mi stalo. E pa nigdje veze. Stalo mi je, ali to ne znači da ću ti spavati na pragu i uhoditi te po gradu i socijalnim mrežama i promatrati te odnekud dok si na kafi s rajom. Ma ja neću da se pojavim tamo gdje znam da si izašao. Imaš pravo na slobodno vrijeme i prijatelje isto kao i ja. Sve je dobrovoljno, sve je stvar izbora i želje. Kako nekog prisiliti da bude s tobom ili da ti bude vjeran ako on to ne želi? I još važnije, zašto? To se ne može postići disanjem u nečiji vrat. Treba mi moj prostor. Svakome treba. Nemam nikakvu potrebu sa tobom provoditi svaki slobodan trenutak, imala sam život i prijatelje prije tebe i imaću ih i poslije tebe…ti si ukras mom životu, ne moj kisik…svako pretjerivanje je za moj pojam nenormalno i vodi zasićenju i dosadi. Neću koalu da visi na meni. Hoću nekoga ko zna šta da radi sa svojim slobodnim vremenom, nekog ko ima hobi, prijatelje i normalan život. Nikakve ovisničke ličnosti, hvala lijepo.

10836546_10202616503573574_468591111_n

Ne bih ulazila u analizu toga šta je u podlozi ovakvog ponašanja – strah, ego, nesigurnost, psihički poremećaj itd, itd…živo me se jebe…ne razumijem i nikada neću razumijeti da neko pristane na takav odnos. Jer ljubav nema ništa s tim.

Ljubav podrazumijeva želju da se neko kraj tebe razvija, da napredujete skupa, ne da te sputava od straha da ćeš shvatiti da ima bolje…naravno da ima bolje, uvijek ima bolje, ali neću te sačuvati skrivajući te od boljeg, želim da znaš za bolje i opet izabereš mene. Svaki put.

Ljubav je i poštovanje. Poštovanje znači uvažavanje i izbjegavanje onog što će drugu osobu uvrijediti i poniziti. Neke riječi nikada ne možeš reći ni u kakvom bijesu nekome koga voliš ili koga poštuješ. A pogotovo oboje. Ako možeš, zapitaj se nije li možda emocija koju gajiš prezir il mržnja. Ljubav nije sigurno. Ako ipak jeste, onda nešto ozbiljno nije uredu s tobom. I još više s onim ko će ti prijeći preko teških riječi.

Ljubav je i povjerenje. Ne mislim na debilnu slijepu odanost kojoj sam bila sklona dok nisam vidjela da ljudi lažu ko psi i to oko vrlo trivijalnih stvari i ni najmanje ne stoje iza svojih riječi, mislim na nedostatak provjeravanja, propitivanja i proganjanja. (Jednom sam bila na kafi sat vremena sa jaranicom i muž ju je nazvao 39 puta. Nismo rečenice sastavili. Bolesno. You think? Get yourself a life, dude! Ne možeš li joj vjerovati par sati sedmično bez tvog nadzora, imaš neke ozbiljne poremećaje i komplekse. Pa čak i zatvorenici dobiju sat dnevno u dvorištu. Ili možda polaziš od sebe u ovoj logici? Ako ja nju varam i ona će mene jer svi smo isti. Jer, kažu, da su najveći švaleri najljubomorniji ljudi. – Zato ako imaš posla sa idiotom možda ti ova činjenica pomogne da ga šutneš – ne vjeruje li tebi, vjerovatno polazi od svog lažljivog dupeta!)

Ljubomora je jedna bolesna i opasna stvar, ubije svaku nježnost, zaprlja svaku uspomenu, ogadi ti svaku osobu. Ne kažem da nije normalno da je svi ponekad osjetimo, ali život u takvom jednom sranju i atmosferi stalne napetosti smatram nepodnošljivim, u bilo kojoj ulozi da se nađete…i da ste onaj koji pati od ove strašne bolesti te zivka partnera, uhodi ga i provjerava, zabranjuje mu stvari, kopa po džepovima, provjerava telefon, miriše i pregleda pljave košulje i gaće (zvuči smješno ali ustvari je žalosno) ili da ste onaj koga neko maltretira i ponižava i sebe i ovog drugog svojim ponašanjem. Što je još tužnije jeste činjenica da je ljubomora potpuno besmislena…ako nije ničim isprovocirana onda svakako nema fajde, a ako jeste ili ste u vezi sa bolesnikom koji hrani ego vašim ispadima ili vas vaš significant other vara te ga stoga trebate zaćerat u tri lijepe, a ne opterećavati se time zašto, kako i s kim.  Uvijek se sjetim jednog druga koji je sate sa rodicom provodio ispred zgrade tadašnjeg joj momka jer je sumnjala da je vara pa je htjela da da uhvati na djelu. Ne kontam.

11156931_10202621129889229_285837341_n

Koliko god da si ti invetivna u kontroli, onaj što hoće da te zajebe (odnosno sebe da zajebe, jer takvi ljudi lažu prvenstveno sebe, ali o tome nekom drugom prilikom) uvijek će naći novi način. Onaj ko hoće uvijek će naći modus da nešto uradi i sakrije…u sred dana…bar danas ima načina… ali i o tome neki drugi put…

Ako sumnjaš već nešto nije uredu. I predlažem iskren razgovor. Malo je ljudi koji znaju tako dobro da lažu. Vrlo je lako vidjeti da nešto nije uredu. Mnoštvo je diskretnih i manje diskretnih znakova. I to ne onih koje trebate tražiti u korpi za prljavi veš, već na licu, u očima, u postupcima, u riječima…Osim ako imate posla sa sociopatom ili profesionalcem sa mnogo iskustva na polju švaleranja…ali u većini slučajeva svaka žena zna… samo je pitanje koliko će se dugo praviti luda pred samom sobom.  Ja sam znala svaki put šta će se desiti  i prije nego su oni znali da će se upustiti u to. Zato sam i otišla prije toga.

Nisam mogla da čekam evidentnu potvrdu onoga što sam znala da slijedi. Ne bih mogla funkcionisati u atmosferi međusobnog provjeravanja, optuživanja, maltretiranja. Jednom sam osjetila da me zeleno čudovište preuzima i shvatila sam da to nisam ja.  Da ne mogu to biti i tako živjeti. Da nijedan muškarac nije vrijedan tog osjećaja. Nisam nikad niti bih nekog provjeravala, ali jesam patila. Zato sam se, kad je jednom povjerenje bilo poljuljano, okrenula i otišla. I nikad nisam pogledala nazad. Ljubav ne bi trebalo da toliko boli. Ljubav ne treba da povređuje. Niko ne bi trebao dopustiti da se neko ko te voli tako osjeća. Hvala Bogu pa postoji i „zbogom“.  I nikada više sebi nisam dozvolila taj osjećaj.

10836275_10201937055787804_211673981_n

Gledam ove današnje „sretne parove“ – čačkaju jedno drugome telefone, provjeravaju mailove, broje lajkove…ne mogu zamisliti situaciju u kojoj bih posegnula za nečijim telefonom…mogao bi ga ostaviti kod mene mjesec dana, ne bi mi ni naumpalo nešto tako jadno i paćenički.   Ionako se sve sazna i otkrije…pa i godinama kasnije…

Također, mislim da poseban krug pakla zaslužuju oni koji namjerno izazivaju ljubomoru u nekome za koga znaju da mu je stalo … to ide od komičnih momenata i spada u domen psihologije kod narcisa koji sebe ubijede da ih ludo želi svaka žena koja ih pogleda (naprosto počnem žaliti nekoga ko se tako „reklamira“ – svaka žena koja prođe pored njega ga očeše sisama, a svaka kojoj pogled odluta prema njemu bi ga strastveno proždrla – sirot i ne konta koliko je smiješan i kakav kontraefekat izaziva u svojim samoobmanjujućim megalomanskim furkama – ono što je ozbiljno u ovoj situaciji jeste činjenica da vjerovatno imate posla sa narcisoidnim poremećajem ličnosti što će se vremenom dodatno pogoršavati jer će on po svaku cijenu morati da hrani svog ego) pa sve do vrlo ozbiljnih situacija. Neki to rade puno suptilnije i inteligentnije, pa se djevojke naprimaju na njegovu priču i dopuste da im se ispere mozak pa počnu zaista da vjeruju u to da ga žene proganjaju, da su sve željne da mu peru, kuhaju i puše (jašta će, sve lete), da su sve žene potencijalni neprijatelji i kurvetine koje bi ga povalile u liftu prvi put kad ga vide, samo da mogu jer je naprosto neodoljiv, da treba da se plaši svih žena i mrzi ih, a njega gotivi i čuva to blago jer je jedna sretnica da je baš nju, takvu nesavršenu odabaro kod mnoštva drugih koje su lude za njim…grohotom se smijem…

10859655_10201937053307742_604360107_n

Namjerno nisam pažnju posvetila takozvanom „baljenju“ i šmekanju drugih djevojaka dok vaš odabranik sjedi ili stoji pored vas, a koje su mnoge djevojke navele kao nešto što im strašno smeta u vezi. Ne mislim da je to stvar ljubomore. To je stvar osnovnog poštovanja i odgoja. Ako lik to radi namjerno, samo izignorišite – na kraju se uvrijede što se vi niste uvrijedili (ili kako jedan bivši reče jednoj mojoj jaranici – „Ti nisi ljubomorna, nisi normalna –šta bi ti da sad odem sa ovom curom?“ (koju gledam satima a ti ne reaguješ i ne čupaš kosu ni sebi ni njoj). Na to će jaranica: „Nek si živ i zdrav i bujrum…neću se u blati hrvati s njom za tebe…a slatka je pravo – šta misliš bi li htjela utroje?“. Na kraju se lik naljutio što njegova nesigurnost nema uticaja na nju. I što neće zamrziti sve žene radi ono malo jada među njegovim nogama i još manje u glavi. Druga jaranica kada primjeti ovo neko „šmekanje“ samo počne isto da se ponaša –koketira sa prvom muškom osobom koja naiđe (to već ide u domen igrica koje ne volim, ali ona dobije šta želi – nijednom više ne naumpadne da bleji okolo dok je s njom). Treća jaranica se sprijatelji sa svakom potencijalnom konkurenticom u procesu barenja sa nekim čime sebi likovi redovno pokušavaju podići cijenu…ja razumijem da scena dvije žene kako se čupaju oko nekoga tom nekome podiže samopouzdanje, ali to se ne dešava kod moje jaranice – na kraju se lik postidi kad skupa počnu da ga trehaju i ostane bez obje). Elem, u svakom od navedenih slučajeva treba procijeniti radi li se o nekome ko je samo malo „zalutao“ ili o nezrelom dječačiću ili psihopati te se, shodno tome, postaviti u daljoj relaciji ili izbjegavanju iste. Sve zavisi šta želite, šta vam je bitno i preko čega ne možete preći ni sebi, ni drugima.

Nije tajna da su ljudi sposobni za svakakve gadosti, ali to smo već znali. I to ne znači da je ljubomora potrebna ili opravdana. Nemamo vremena ni energije za loše emocije, loše veze, loše ljude. Oni ne zavređuju našu ljubav, a kamoli ljubomoru. Očistite svoje misli i svoje živote od takvih. Ne plašite se da volite i vjerujete jer ste naletili na šupke. Svako zaslužuje novu vas oslobođenu prtljaga iz prošlosti, clean start.  Opustite se i prepustite. I slušajte svoju intuiciju, svoje unutrašnje signale, ne zanemarujte ih jer oni će vam sve reći. Ne opterećavajte se onim šta će možda nekada biti. Nemojte unaprijed patiti dok se neke stvari još nisu dogodile i možda se nikada neće ni dogoditi. Ako ih ipak  bude, saznaćete – te se stvari ne mogu sakriti, bar ne dugo. Odbijte se uhvatiti u zamku ljubomore i provoditi dane izmišljajući moguće loše scenarije i hraneći nesigurnosti sumnjama. Radije svoju maštu upotrijebite za planiranje nekih lijepih stvari i lijepih zajedničkih trenutaka. Živite danas i ovdje i poklonite svoje vrijeme i pažnju onima koji bude ono najbolje u vama. Toliko dugujete sebi.

by Diona

11696805_10202966167714959_1560662149_n

(muzička podloga: Take a bow – Rihanna, Ljubomora – Severina, Uzbuna – Severina, Crazy in love – Beyonce, California king bed – Rihanna, Vertigo – Jelena Tomašević, Korake ti znam –Maya Sar, Skiny love – Birdy, Smooth operator – Sade, Devotion – Hurts, Toxic – Britny Spears, Sačuvaj me, Bože, njene ljubavi – Zdravko Čolić)

Comments

comments