Nije ovo nikakav manifest žena ili išta slično tako ozbiljno, nedaj Bože, samo se nas nekoliko sastalo da ne propadne par flaša odličnog Merlo(t)a i započesmo na temu, šta (ne)očekujemo od jednog kvalitetnog odnosa ili šta nikako ne možemo tolerisati drugoj strani, a sve u duhu Praznika Ljubavi.
Ovdje ne mislim na sponzoruše i slične kreature (o tome drugom prilikom) već na žene koje zanima osoba nasuprot nje, a ne njegova imovinska lista, šta mu je u glavi, a ne u džepu, itd.
Shvatismo koliko smo umorne od raznih krkana, seronja, igrača, psihopata, šupaka, egoista, ljigavaca i zajedničkim brainstormingom ukaza nam se sljedećih nekoliko redova (pisaću u prvom licu jer mi je tako lakše).
Pa da počnemo…
Da se odmah dogovorimo…nisam grbava i očajna paćenica. Neću izigravati žrtvu koja trpi tvoje komplekse, maltretiranje, iživljavanja i kinjenje… nemam straha i nemam interesa koji bi me držao kraj tebe. Kraj tebe me može držati samo ljubav. I ne očekujem ništa manje od tebe. Možeš otići kad god poželiš. Nikad te neću zaustavljati. Neću te moliti, neću ti zvocati, neću te ucjenjivati, hell, čak ću ti pomoći da se spakuješ. Nema potrebe da me ikada lažeš (saznaću i najebao si istog trena). Kada poželiš ići dalje, samo reci, nikakvi lanci nas nikada neće vezati…poželiću ti sve najbolje. Nisi na robiji, slobodna si osoba u svakom trenutku. Samo imaj muda da artikulišeš svoje želje i potrebe.
Može ti se lako desiti i da odeš a da to nisi htio ni planirao (i da ti, ako nisi pošten makar prema sebi ako već ne znaš biti prema meni, ne znaš ni šta te snađe), ali o tome kasnije. Elem, od samog početka moramo biti svjesni da je sve dobrovoljno i stvar izbora i želje. Sve i da umirem za tobom, nikad neću stati na put tvojoj sreći…gdje god ti odlučio da je ista… dakle tvoj odlazak nije the issue. Pitanje je kako ostati, ako to želiš…
Šta žene žele (kao što kaže onaj film sa Mel Gibsonom)? U današnjem svijetu haosa i stalne frke i trke, nije lako, ali nije neizvodljivo. Šta je to što će pomoći onome ko želi da osvoji i zadrži voljenu ženu pored sebe? E pa nas nekoliko skontasmo da bi to moglo da bude ovo (ono nešto što nam je potrebno da bismo željeli biti sa nekim, da je to onaj neko kome trčimo kad imamo dobre ili loše vijesti, da proslavimo ili nađemo utjehu u zagrljaju, ono nešto što te izdvaja iz mase kretena koji bi da me povale, čovječe):
– ljubav – sine qua non
– da je neko nježan prema meni
– da mi je podrška
– da mi nije dušman, da ne moram biti stalno na oprezu, da smijem spustiti gard jer si moj neko, da smo jedno pored a ne jedno protiv drugog
– da se poštujemo i ne povređujemo s predumišljajem – i kad se svađamo da kažeš šta misliš i šta ti smeta al da ne koristiš neke moje probleme i stvari koje sam ti povjerila u trenutku slabosti protiv mene – bez niskih udaraca
– da mogu biti ono što jesam i da se ne moram braniti zbog toga
– da me nasmijavaš i kad si tu (ako nemaš smisla za humor i ne shvataš moj, Boga mi teško će to ići, kao da pričamo drugim jezicima) i da se osmjehujem zbog tebe kad nisi tu
– znaci pažnje – mali, obični – da ih primam i da ih uzvraćam bez posebnog povoda
– da nemam osjećaj da uvijek ja potenciram i iniciram sve i trudim se da uspijemo
– da imamo kontinuiran kontakt i dobru komunikaciju
– molim te, molim te, molim te, budi pismen (i usmen) – to je eliminatorno
– da mi ne lažeš i da mi ne vrijeđaš inteligenciju, al nikad
– da me nikad namjerno ne povrijediš
– da nikad ne pokažeš eklatantno nepoštovanje – nedostatak manira me užasava
– da me nikad namjerno ne poniziš
– da imamo slične interese – recimo ja obožavam da putujem i ne znam koliko da te volim, ako si trut kojem se neda pomaknuti za moj hatar… ja odoh, a ti kako hoćeš, mili – ne moraš ići sa mnom, ali nećeš me ni spriječiti da ja idem
– da ti ne smeta moj posao – znao si kakav je i šta podrazumijeva kada si me upoznao
– da nisi bolesno ljubomoran i da nikada ne igraš na kartu ljubomore kod mene
– da me nikada ne dovedeš u situaciju da moram birati između tebe sa jedne strane i moje porodice, posla, prijatelja, dostojanstva i sebe sa druge strane
– da mi nikada ne postavljaš ultimatume – nikad nećeš pobijediti u toj igri
Eh pokušaću sad ovo gore navedeno malo razraditi i pojasniti. Uz malo naglašavanje činjenice da sve navedeno vrijedi, po mišljenju autorice i njenih savjetnica tokom nastanka ovog teksta, za oba pola i u svakoj ljubavnoj relaciji (naravno, ko se nađe u ovome i ko je imao posla sa ovakvom sortom ljudi – ko nije, blago njemu/njoj).
Elem…
Budi pričalica…i ja sam pričalica…ne volim mutave ljude…tako ću najviše saznati o tebi, tako ću uživati u tvojoj boji glasa, osmijehu i pokretima koje praviš kad gestikuliraš. Tako ćemo najprije razviti bliskost. Ako sam nesretna kraj tebe lako ćeš to vidjeti, prestaću brbljati, često ću biti zamišljena, misli će mi odlutati nekad i u sred rečenice…puno ću ćutati i nesvjesno se mrštiti i promišljati, vagati vrijedi li ostati i ponovo pokušati ili otići… naravno, možeš ovo prekratiti nekim sranjem koje će sve ubrzati.
U jedno budi siguran, what you see is what you get – nikad se neću praviti da sam nešto drugo. Odmah ću te zasuti svojim manama, pa ako ti se one svide, ove dobre stvari hoće sigurno. Bićeš upozoren na sve moje nedostatke, ništa ne brini. Nikad se neću igrati sa tobom i tvojim osjećanjima. Nikakva toplo-hladno ili ikakava druga taktika me ne pale i isto smatram za sve odrasle i inteligentne ljude, bez prenemaganja, bez podjebavanja. Korektno i bez ikakave neizvjesnosti i glume.
U početku ću te gledati čudno kada pričaš previše lijepo, biću oprezna i pomalo divlja (not in a good way nego in a pobjeći glavom bez obzira iz auta u pokretu pri pokušaju prvog poljupca ako sam trijezna way). Ne zamjeri, naslušala sam se tolikih sranja od tolikih kretena, uzmi to u obzir…ne nagli sa velikim izjavama, one vuku sa sobom neke stvari koje ti nikad ne bih zamjerila prije, ali ako mi kažeš da me voliš pa mi poslije hladno uradiš neke bolne stvari znači ili da si lagao ili da si teški šupak.
Moji prijatelji su moji i nemaš prava da ih biraš za mene kao ni ja za tebe … oni su moji sve dok zaslužuju taj status kod mene. Ne napadaj moje izbore, budi mi podrška, a ne kritika, takvih imam i previše.
Nisam radoznala. Sve što misliš da trebam znati reći ćeš mi kad dođe vrijeme za to. Neću te provjeravati, moje povjerenje imaš dok ga ne iznevjeriš. Onda jebiga. Ja ga ne znam ko ga je povratio.
Ako si moj biću ti najbolji drug, porodica, ljubavnica i djevojka. Provodiću dane razmišljajući kako da ti ugodim, kako da te usrećim. Svaku nježnost ću ti stostruko vratiti. U početku imam određene inhibicije, mrzim ih, pomoćićemo jedno drugome da ih savladamo, ako budeš imao mrvu strpljenja za moje mušice višestruko ću se iskupiti i nadoknaditi ti to.
Tu sam za svaki problem koji imaš. Makar da te saslušam ako ti ne mogu pomoći. Nisam tu samo za dobre dane. Već i za one loše. Teško izgovaram određene riječi, treba vremena, ali onda ih zaista mislim i to znači moj si, moja duša, daću ti krvi, plućno krilo, samo se nemoj promijeniti… nemoj postati džukela. Možda zvuči nelogično al puno više sranja ću ti tolerisati dok te ne počnem zaljubljeno gledati. Ali kad te počnem gledati i osmjehivati se očima i cijelim licem, kad počnem trebati tvoj miris i tvoje dodire, puno lakše ćeš me izgubiti, jer mnogo više će me povrijediti neke stvari. Tada zaista sebi ne možeš dozvoliti određene postupke.
Eh ovo možda zvuči nelogično ali, ako mi treba vremena (jer sam ljuta i povrijeđena) daj mi vrijeme (što i nije neki tvoj izbor jer ja ću naći načina da ne možeš doći do mene koliko god mi je to potrebno) ali, s druge strane, ako mi daš previše vremena ni to ne valja…jebi ga…ko bi žene shvatio.
Nikad me ne pokušavaj činiti ljubomornom. Neće ti poći za rukom. Može jednom a onda ću ili otići ili odrveniti ali svakako ćeš mi pasti u očima. Nećeš porasti. Zaista ne razumijem žene koje se lože na takvu motivaciju. Ja neću stajati u redu sa papirićem sa brojem čekajući na malo tvoje pažnje. Sva se dajem i sve očekujem. Naravno, nikad ti se neću petljati (osim ako ti ne insistiraš na tome) u porodicu, posao, prijatelje, hobije, neću ti dahtati za vratom, provjeravati te i visiti sa tobom (jer nemam kad a nemam ni želje), nikad te neću pitati neke stvari (i ne mislim samo rečenice tipa trivijalnosti: gdje si i s kim si bio, do kad, kako, zašto, što se nisi javio – to od mene niko neće doživjeti jer me, iskreno, ne zanima, a i ispod časti mi je, a i toliko je besposlenih degenerika koji jedva čekaju da mi takve stvari nepozvano jave i potkrijepe ih slikama i snimcima (živjela tehmologija)). Ja te pitam kako si. Jer to je jedino što želim znati. Jer sve ostalo što želiš reći ćeš mi kada to poželiš. Kada osjetiš da je za to došlo vrijeme. Ni sekund prije mi poslije. Kad ti budeš spreman reći i ja (ne tako) spremna čuti. Nema dukat za riječ, izvlačenje mašicama.
Imaš pravo da radiš sve što želiš, naravno, to je tvoj život. Nikad ti neću prebacivati, zvocati, ne volim pravdanja, ali ne pravi me idiotom – neke stvari su jednostavno inkompatibilne sa ostankom sa mnom…zašto? Jer poštujem sebe. Koje stvari… sve one koje ti ne bi želio da ih ja uradim tebi… ako ti je imalo stalo do mene. Da dodatno pojasnim… Nemoj mi činiti ništa što ne želiš da ja činim tebi (zvuči kao neki ratni sporazum i tužno je kada ljubav postane rat) ali zbilja kada ti se nešto učini kao dobra ideja samo nas zamisli u suprotnim ulogama, ako ti je to uredu i ne osjećaš nikakvu negativnu emociju, samo nastavi… znaj da ja hoću.
Sve se možemo dogovoriti Samo ako ja mogu sve što i ti… poštedi me stereotipa o muškarcima i ženama u ovoj i svakoj narednoj tački. Sve što možeš ti mogu i ja. I tačka. Poštedićeš se brojnih rasprava tako, vjeruj mi.
Ako mi pokažeš na sitnicama da ti nije stalo, nema potrebe da se poslije boriš za mene. Nikad se neću boriti za tebe… ne na takav način – kad se nakupi dovoljno takvih sranja i vidim da si previše ležeran ili me svjesno pokušavaš kinjiti…pogodi? Otići ću. Nikad ne sumnjaj u to, ako me dovedeš u određene situacije, pa sve da umirem bez tebe.
Ne potcjenju moju inteligenciju, nikada. Ne koriguj me, ne dresiraj, ne testiraj, ne igraj se nikada sa mnom, ne ponašaj se kao da sam dijete koje treba odgojiti ili plastelin koji će se ukalupiti prema tebi. Ne primjenjuj na mene stereotipe, svi smo različiti. Sve sto si čuo o meni ili misliš da znaš, stoput je gore i sve okači mačku o rep. Kao i što ću i ja sa svime što sam čula o tebi do trenutka dok nisi moj. Ne potcjenjuj želju mahale da ovo unište i da mi (ma koliko ja naglašavala da me ne zanima) podastru sve što imaju protiv tebe, nikada. Ne ponašaj se prema meni kao da sam maloumna, kao da me posjeduješ, kao da sam se rodila kad si ti ušao u moj život, kao da nisam živjela prije tebe, ne pokušavaj u meni probuditi strah ili stid ili potrebu da bježim od tebe jer nećeš me naći ako ja poželim da se sakrijem.
Ne volim se svađati, čak ni kad sam stoprocentualno u pravu, ne volim pravdanja, naročito ako su glupa. Ne volim laži, to shvatam vrlo lično. Ne volim da me se napada, ispituje, da mi se tersa. Ne dao ti Bog da me napadeš, posebno ako si ti nešto kriv, po principu “napad je nabolja odbrana” (bolja varijanta je da ću ti nabrojati sve slične situacije koje sam ti prešutila, gora da ću se zalediti poput Antarktika), možemo sve raspraviti ali mirno, dostojanstveno, civilizovano, bez drame i dreke. Nikad ne viči na mene i ne psuj (nema smisla da spominješ moje roditelje u prostačkim konstrukcijama nakon što si objedovao sa njima…ikad…nemoj da mi psuješ mater, oca, strinu, komšincu, kanarinca…ništa osim jebi se, ne seri ii ne dipr ne dolazi obzir) jer za tim nikada nema potrebe (ako misliš da ima treba ti stručna pomoć, čak i medikamentozna ako misliš da ćeš poslije toga ikada moći da me dotakneš) i otkud uopšte potreba da se dernjaš na nekoga koga navodno voliš jer nije nešto učinio kako si ti zamislio da treba il si samo ustao na lijevu nogu.
Većinu ružnih riječi (ako nisu baš strašne) ću prećutati i samo se pomaći korak unazad (sve dok se ne odmaknem toliko da je prostor među nama nepremostiv)… isto je sa djelima… osim ako je major shit u pitanju – onda ću se istog trena ustati i ostaviti prostor u kojem si ti…jer ne mogu disati isti zrak.
Molim te samo nikad za nikad za nikad me ne smatraj glupom. To što neke stvari prešutim ne znači da ih nisam savršeno svjesna ili da ih nisam vidjela već samo da još analiziram najbolji način da ti saopštim da me gubiš ili si me već izgubio i da ti dajem prostora da mi se dovoljno zgadiš da mi poslije bude lakše … samo gledam da vidim dokle ćeš srati… samo zato što misliš da možeš…
Sve možeš jednom, pa da me i udariš. Ali to ti zaista ne preporučujem. I o tome neću pisati ovdje. Recimo samo da to ne bi preživio. Niko. Nikad.
Kad jednom postigneš svojim djelima da te više ne mogu ni na koji način opravdati sebi, da te ne mogu gledati u oči jer ih više ne prepoznajem, da ne mogu podnijeti tvoj dodir jer mi se gadi, vjeruj da je gotovo ma koliko mi to ne htjeli… ja više ništa ne mogu učiniti da u tom trenutku pomognem ni nama ni tebi… ali, raduj se, uspio si da me slomiš… pokupiću ja krhotine i sve polijepiti u sada malo drugačiju sliku i nadam se da neću izgubiti na blagosti i nježnosti ali više nikad neću biti ista ni za sebe ni za druge… uvijek će mali dio ostati vječito slomljen, izgubljen, zaturen u nekom sjećanju kao neka zaboravljena naušnica ispod neke prašnjave komode.
Sve lijepo ću istrgnuti iz sebe, a ružnu crvenu ranu ću ostaviti da curi da me potsjeća na sve loše što si mi donio u život i bez čega ću radosno nastaviti dalje.
Ako ti zaista nije jasno zbog čega sam otišla (ne ono što govoriš drugima i sebi kada racionalizuješ stvari i spuštaš mi cijenu da bi se bolje osjećao, nego ono što te zapljusne kad ostaneš sam sa svojim mislima) onda si zaista preglup (a i ja ako to nisam prepoznala) i nema potrebe za dodatnim pojašnjenjima.
Ovo sve navedeno nipošto ne znači da se trebaš i može pretvarati u bilo čemu navedenom. Budi ono što jesi…to je najbolje…jer, koliki god trud uložio da budeš neko drugi…to će prije ili kasnije isplivati iz tebe. Bolje što prije. Zašto gubiti vrijeme kraj nekog inkompatibilnog i zatomljavati svoje želje i potrebe i pravog sebe gušiti zbog bilo koga? Zar nije najljepše kada se ljudi pokažu u početku onakvima kakvi jesu? Jer neki su u stanju dugo nositi maske pa vas dovedu u stanje konstantne zbunjenosti i sumnje u sopstvenu procjenu i lucidnost. Ali i onda ima par vrlo lakih načina da shvatite je li nekome stalo do vas Ne mislim ni na kakve bolesne testove i ispite niti imam kuveta za iste. Same se stvari kažu. Ako otvorite oči. Ako dozvolite sebi da vidite ono što je ispred vas sve vrijeme. Jer šta god ti neko pričao, postoje momenti kada ti jasno ponašanjem da do znanja koliko si mu (ne)bitan. Kao što danas reče jedna djevojka u nekom filmu koji sam djelomično gledala “…Shvatila sam da ne možeš naći pravog muškarca pokušavajući biti ono što on želi… samo možeš biti ono što jesi, pa ako je to ono što želi… dobro…” I tako i jest. Od pretvaranja niko hajra nikad vidio nije. Ne može se glumiti, bar ne sebi, bar ne dugo. Možda ja jesam gledala previše filmova i očekujem nemoguće ali ako osjećam da to nije to, i pored svega ovoga, ne mogu protiv sebe. Sve ovdje navedeno je samo mala mapa do toga da me ispadneš kreten…
A kada ispadneš kreten? Naveli smo nebrojeno puta, al da utvrdimo, za svaki slučaj: Long story short – Ne činiš me sretnom….mrš!
Jer sam toliko dugo odlično funkcionisala sama da me zamara išta što mi nije fakat predobro. Nemam želje ni volje za ikakve nezrele kompleksaške gluposti… da mi neko prodaje jaja pod bubrege. Mnogi su ljudi ispali kreteni. Kod nekih je samo zaista bio iznenađujući izbor tehnike. Nikad nisam znala ni htjela da se borim sa seljaklukom, nedostatkom šlifa, nekim ponašanjem koje je toliko očigledno neprikladno nekoj situaciji da bi to bilo jasno i malom djetetu. Mislim, mogu ja neko vrijeme da malo suprimiram sebe dok ne vidim je li nešto honest mistake il bezobrazluk. Al nije mi problem iz najveće ljubavi otići svakog trenutka ako vidim da me ne poštuješ, da me potcjenjuješ, da me činiš nesretnom
i nimalo ti nije bitno to. Samo mi se zgadiš.
Ne kažem ja, nekad zbog ljubavi treba i progutati ponos. Al kad god sam pojela govno, samo je još veće došlo na tanjir. I nikad se nisam pokajala što sam otišla, samo što sam tako dugo ostala. Sve mi samo tražimo mrvu poštovanja, minimum dostaojanstva (da me baš očigledno ne praviš idiotom totalnim) i miran ton… Ali nekada izgleda da je i to previše. Što kaže ova jaranica “Ne znam fakat čime zaslužih ovolike idiote i kako si umisle da mogu tako da se ponašaju.” Jer ne mogu.
Zašto bi ijedan normalna žena gubila vrijeme pored egoističnog kretena pored koga se već odavno osjeća usamljeno. U vezi u kojoj već godinama ne osjeća ni zrno sreće. U kojoj je on samo iz ljenosti ili jer ga ona očajnički drži tu, suzama, molbama, noktima? Zašto bi gubila zdravlje i rasipala brigu na nekoga ko voli samo sebe a stvari postaju samo gore. Čemu se ona nada u svemu tome? Kojem nestvarnom preokretu? Ma bar kretena bezosjećanog neuviđavnog možeš uvijek naći. Pogotovo ako si već odavno sama u toj vezi. Sredi se, izliječi se i nastavi dalje. Iščupaj to iz sebe i daj sebi šansu da ozdraviš. U toksičnoj sredini i nerealnim očekivanjima to nikada nećeš. Ne čekaj nešto što se nikada neće desiti. Ne očekuj da te on cijeni, ako ne cijeniš samu sebe. To uopće nije njegova krivica nego tvoja. I nikad ne odustaj od sebe i svoje sreće. Jer nikad ne znaš šta život nosi. I ko će te ponovo pokušati posrati.
Taman kad misliš da te više niko ne može poniziti i povrijediti, dovedu te ljudi u situacije da pred punom sobom ustaneš, okreneš se prema zidu i smireno kažeš: “Ja znam da je ovo skrivena kamera, gdje je ekipa, da manhnem…ne vidim crvenu lampicu…”, jer nema drugog objašnjenja nego da te neko namjerno zajebava. I nek sam djetinjasta, ponosna, egoistična, razmažena, ali to ne mogu dozvoliti. Ukratko ja ne mogu biti s nekim ko me ne poštuje i kome ja ne vjerujem. To je nepopravljivo. End of story.
O prevari neću ni da pričam ovdje. To je, naravno, eliminatorno. Ako ima išta gore od toga, onda je to kada taj isti čovjek nema muda da kaže – jesam, zajebao sam stvar, jad sam i kurvar, žao mi je, znam da sam usrao i šefa i stanicu – i makar pokuša da se izvini da bi ga nekad možda pozdravila na ulici kad ga vidiš, nego kada vidiš da se radi o muškoj pizdi koja se pravi Šahbaz i hoće kao slučajno i izokole da se nakon pizdarije negdje potrefite skupa pa da se svi participanti prave ludi kao da se ništa nije desilo i samo nastave gdje su stali (nije smiješno, desilo se mojoj jaranici).
Ama i kad su mnogo bezazlenije stvari u pitanju, ne može! Kada usereš i pogriješiš u nečemu imaju određeni principles of conduct. Da si pročitao više od mene i imaš Nobela za fiziku ili za književnost, ne može. Ako si me povrijedio, ima da skupiš ponos, nađeš me i da se izvineš. I neću ti to olakšati ni na koji način. Ovo važi u oba smjera, kao i sve navedeno. Kad pogriješim priznaću i izviniću se. Ali ne očekuj od mene da ja tebe proganjam da mi se izvineš ako si ti učinio nešto loše. Ustvari, ne očekuj da te ikada i za šta proganjam. Not my thing.
Rodili smo se sami. Jedino društvo koje “moramo” trpiti čitav život je naše sopstveno (ovo, naravno važi samo za one koji nisu podvojene ličnosti – njih je više u startu). Jedini odnos kojem se moramo posvetiti po svaku cijenu je onaj sa samim sobom. We’re stucked there. Moramo tu osobu upoznati i razumjeti, prihvatiti i njegovati, naučiti iskreno uživati u njenom društvu. SVE drugo je optional.
Veza nije obaveza. Nije neki kamen koji moramo privezati za sebe i nositi ga okolo. Ne postoji osoba koju moramo trpiti da ne bi bili sami. Odbijam to prihvatiti. Da iko išta mora (trpiti). Veza je, valjda (uglavnom) nešto lijepo, treba ti donijeti tu dodatnu radost, dobre trenutke, nešto bolje od onoga kada si sam. Koji će ti veza ako ti je bolje samom? Ne vidim tu logiku.
Zato ako ne znaš, ne možeš ili ne želiš da budeš normalan i fin, da doneseš nešto lijepo u moj život, da mi je draže provesti vrijeme sa tobom nego sa samom sobom (u čijem društvu iznimno uživam), lijepo odjebi.
Eh, da, umalo da zaboravim…sretno vam Valentinovo.
by Diona
(muzička podloga: Elelonora – Balašević, Ljudmila – Balašević, ma sve od Balaševića, Mali peh – Aleksandra Radović, Cipele – Nina Badrić, Čežnja – Nina Badrić, Kayleigh – Marillion, One – Ed Sheeran, One – U2 & Marrz J Blige, Tugo, nesrećo – Crvena Jabuka, Love me harder – Ariana Grande, Only girl in the world – Rihana, Radije s njime spavam – Emina Jahović, Can I touch you there – Michael Bolton, Hold my hand – Jess Glynne, Without a word – Birdy, Sugar – Robin Shultz, Faith – George Michael, Feel – Robbie Wiliams, Meet me half way – Black Eyed Pees, Be my babe – Ronettes, I got you babe – Cher, Getting away with it – Pet Shop Boys, Blank space – Taylor Swift)