Jesen u mom sokaku iliti jesen u meni

12231538_10203461314133310_1476107273_nJesen je prelijepa…puna novih boja, mirisa, ukusa.

Šetam danas, sunce se preljeva u svim tim bojama, sve je zlatno i vatreno i nekako puno milosti…

Ali jesen nosi sa sobom tu neku melanholiju koja se uvlači u naše misli i daje im neke zlaćane ali opet zagasite boje. Priroda se lagano priprema za zimski san da bi se opet nekad probudila na proljeće.

Svode se računi o prethodnim mjesecima, sabiru se utisci sa ljetovanja, donose se neke nove odluke (kažu da je mnogo vjerovatnije da će biti ostvareni oni zadaci koje stavimo pred sebe na jesen od onih očekivanih novogodišnjih odluka).

U svakom slučaju dozvolimo sebi luksuz da uz vatricu i kestenje i čašu kuhanog vina, sami uz dobru knjigu ili dobrog prijatelja odlutamo na neka druga mjesta i preispitujemo neke trenutke u svome životu, neke odluke, neke ljude koje smo pustili blizu sebi. Preispitujemo vrijeme koje je prošlo i vrijeme koje će tek proći. Ono što danas sa nestrpljenjem očekujemo, a već će se ubrzo zvati jučer.

Najviše od svega preispitujemo ljude oko sebe…one koje smo pustili da nam se približe, one za koje razmišljamo da li da pustimo da nam se približe, one koji su bili tu, one koji su tu, one koji će možda biti tu, u našim danima, u našim mislima, u našim životima.

804545_10203461314013307_1782153472_nSvi smo to prošli, ljubavi i prijatelje koji su nas izdali, ljude koju su sa vama proveli godine druženja da bi vas zaboravili prve sedmice kada nađu djevojku/momka…neke ljude u koje ste se kleli i niste mogli zamisliti svoj život bez njih a koji su vam danas potpuni stranci (kao što su bili i prije ali je trebalo vrijeme da to pokaže i da vi to prihvatite) i neke druge ljude od kojih se ničemu niste nadali, koji su trebali da se tu zadrže samo sekundu a ostali su eone uz vas i sa vama, u vama…

Neki ljudi su uz vas godinama i kad odu iščezne sjećanje na njih poput pjene na moru. Neki samo dotaknu vaš život i ostave u vama vječan trag i osmijeh kad god ih se sjetite i kada mislite o njima gotovo da možete da osjetite njihovo prisustvo kao da su u vama ostavili dio sebe…Neki ljudi žive ulicu do vas i nikada ih ne poželite vidjeti, a drugi su na drugim meridijanima, a sa vama su…kao što kaže jedna moja prijateljica…to je samo geografija…bitni su oni meridijani i paralele na našim srcima…

12231451_10203461314053308_1652118715_n

Teško je ponekad ljude sa kojima si puno toga prošao samo prekrižiti kao da nikad nisu postojali. Obično ljudi mirno i civilizovano shvate da nemaju zajedničkih interesa i svako krene svojim putem. Ali nekada to nije moguće. Ako vas je neko koga ste voljeli i beskrajno mu/joj vjerovali iznevjerio, povrijedio, ponizio, izdao, teško je preko toga graciozno preći i poželjeti drugoj strani sve najbolje. I najgori osjećaj, makar za mene, nije ti tuga ni bol ni razočarenje. Najgore je kada nekoga ko ti je bio bitan prestaješ poštovati jer mu više ne možeš vjerovati. I nema tu više nikakvog odnosa. Tu je sve nepovratno izgubljeno i okončano.

12212434_10203458663387043_718388860_n (1)Mi moramo da shvatimo da svi ljudi imaju pravo na svoj život i svoje izbore. Ali, kao što reče Jean Paul Sartr,  svaka riječ ima svoju težinu, svaka tišina također. Bez ljutnje, bijesa, očaja morate shvatiti da ljudi imaju pravo napraviti izbore koji isključuju vas, koji vam jasno pokazuju da vas ne poštuju, ne vole, ne žele pored sebe…na vama je da odlučite kako će te se postaviti glede navedenog. Koliko srca i koliko mozga ćete izvagati. Koliki svoj udio u tome ćete priznati sebi, a možda nekad i njima, koliko ćete zanemariti ogorčenost, povrijeđenost i racionalno pomiriti u sebi sve činjenice i odlučiti okrenuti se i otići ili nastaviti se boriti za jedan odnos. I za jedno i za drugo potrebna je hrabrost.

Ja iz odnosa beskompromisno odlazim i ljude puštam kada to treba meni (povrijede me do srži kao insana i ne vjerujem im više) i ne mogu biti više u tom odnosu, ako nisam prisiljena na to ili ako to treba njima…da bi nastavili svoj put negdje drugo, bez kočnica u smislu nekih obzira kojima tu nije mjesto…jer ko sam ja da stojim na putu ičijoj sreći i snovima.

Kada smo u poziciji da moramo razmotriti nepobitnu potrebu da odlučimo o daljoj sudbini nekog odnosa, više fakora trebamo uzeti u obzir. Neke stvari radimo sami sebi (iz nesigurnosti i straha), neke stvari nam rade drugi, namjerno ili slučajno…važno je razjasniti stvari. Otvoriti dušu…nekad shvatite da je ispred vas samo još jedna nesigurna osoba kojoj treba poticaj da vam da najbolje od sebe, a plaši se odbijanja baš kao i vi. Zato treba razjasniti stvari do kraja. Sjesti i ragovarati sa nekim, gledati se u oči…dobiti closure ili novu šansu da nešto procvjeta ljepše nego što ste ikada mogli zamisliti. Riješiti, brate, stvari da bude il ha ili bu.

12231460_10203461437256388_1713804135_nPonekad samo verificiraš da je neko totalni šupak i ideš dalje, lakša, neopterećena silnim scenarijama kojima kreiraš razne naučnofantastične priče sa manje ili više sretnim ili tragičnim krajem u besanim noćima. Ali, lijepo je sve skinuti sa duše i nastaviti dalje bez takve vrste prtljaga koja samo pritišće,  a ni najmanje ne oplemenjuje. Pročitala sam negdje da od mrtve ljubavi treba otići dok se nije osjeto smrad lešine…slažem se i mislim da je to tako kada je svaki odnos u pitanju.

Neki odnosi od početka krenu kilavo, jadno i tako i završe. Jednostavno preslabi da se odupru zlonamjernim uticajima iz okoline i, čekajući neke idealne uslove, tuđe prihvatanje i odobravanje i momenat kad će se svi besmisleni izgovori istrošiti, polako venu dok od njih ništa više ne ostane. Neki se ugase iz dosade. Neki bljesnu poput plamena i izgore sami sebe.

Neki od početka krenu lako, lepršavo, zanosno … ljudi se prepoznaju kao da su se tražili po prethodnim životima što bi rekao Balaš i sve je prirodno, sve je onako kao treba, sve je spontano, bez napora i potrebe za bilo kakvim analizama, nema kalkulacija, sve ide kao samo od sebe…oni izvlače ono najbolje iz vas, zbog njih želite da budete najbolja verzija sebe…sa takvim ljudima završavate rečenice jedni drugima, sporazumijevate se očima, oni su nešto vaše, a vi nešto njihovo, neotuđivo i vaša tišina vrijedi više od mnogih besciljnih razgovora koje ste imali uz druge.

12208055_10203461381654998_323900836_nI nije bitno da li će to potrajati…bitno je što kad jednom vidite kakve stvari mogu biti više nikada nećete moći pristati na manje…ne zato što to ne želite nego zato što to ne znate…

Kad vas jednom takav zanos ponese, kad jednom osjetite tu ljubav bez čekrka, bez kalkulacija, bez ogromnog napora i truda koji se mora ulagati da bi nešto opstalo …nikad se više nećete zadovoljiti sa povuci-potegni, površnim odnosima…

Jer takve ljubavi boje vaša srca nekim drugim bojama, posebnim, trajnim, nesvakidašnjim…

12188652_10203420551554271_2110309260_nIsto tako, recipročno, kad jednom naletite na idiota, više nikada nećete dozvoliti nijednoj sličnoj spodobi da vam se približi…osjetićete vonj duše koja vrišti ludilom na daljinu i od same pomisli na kontakt sa takvim ljudima izraz gađenja pojaviće se na vašem licu…i znaćete (ovaj put) kako bez truna grižnje savjesti izbjeći sve manipulacije i bolesne igre koje je psihopata kojem ste zapali za oko pomno i sa ljubavlju pripremio za vas.

Odnosi su raznoliki. Ali svima je zajedničko da se, zajedno sa nama, mijenjaju, mi rastemo i sazrijevamo jedni pored drugih, jedni prema drugima ili jedni od drugih…grow in ili grow out…grow togather ili grow apart… prirastamo jedni drugima za srca ili prerastamo jedni duge… i sve je to normalno.

Nisu svi odnosi predodređeni da traju. Ali duboko vjerujem da je svako u mom životu imao neku svrhu, čak i oni ljudi čije bi poznavanje da imam vremeplov, poništila. Ali i oni su donijeli u moj život neke nove izazove, neke drugačije situacije, neku novu mene.

12208062_10203461381775001_1553476656_nSvi odnosi evoluiraju, mijenjaju se, rastu ili se smežuravaju poput nekakvih eteričnih bića, zgušnjavaju se ili rasplinjuju poput oblaka. Neki idu naprijed, neki nazad, neki se vuku poput prebijenog psa, neki lete poput Ikara, preblizu Suncu, neki poput orla…

Neki ljudi su tu da vam uljepšaju život, neki da ga otežaju, neki da spoznate svijet oko sebe ili onaj u sebi, a neki da budu katalizatori za neke događaje koji bi se kad-tad desili ali oni su im dali inicijalnu iskru da se pokrenu sa mrtve tačke.

11696740_10203450702668030_1542296744_nI tako odnosi nastaju, evoluiraju, cvjetaju ili se gase. I povremeno se nađete na stazi koja više ne vodi nikuda sa nekom osobom. Stajati ne možete, morate koračati naprijed. Osvrtanja nema niti pretpostavki šta bi bilo da su stvari nekada krenule drugim smjerom. Jer nisu. Tu ste gdje ste. Skupa. Zahvaljujući zajedničkim i individualnim izborima i odlikama koje su vas približile ili razdvojile u potpunosti. I onda dođete do tačke kada su sve raskrsnice iza vas i samo jedan put pred vama. Bez osvrtanja, bez kajanja.

Neke ljude pustite zbog sebe…jer vas vuku prema dolje. Neke ljude pustite zbog njih, jer vi ste smetnja za njihov dalji razvoj. U nekim odnosima pustite jedno drugo na obostrano zadovoljstvo i napredak. Neki ljudi će vam se vratiti. Neki su svoju ulogu u vašem životu završili. Neki su kroz vaš život prošli samo da vam pokažu šta ne želite i da bolje upoznate sebe. Neki odnosi će procvjetati tek nakon sto se uruše, a neki moraju ostati urušeni jer nikad nisu ni bili podignuti na pravim temeljima.

Ali, kako god…i dalje će da se okreće…i tako i treba…Heraklit je bio upravu. I hvala Bogu da jeste…ili, kao što jedan moj prijatelj reče – samo voda koja teče i koja se mijenja može oblikovati obale…stajaća voda će samo postati žabokrečina i sve u njoj će struliti. I zato bez straha, bez krivnje, bez patetike…u novo sutra i šta god ono nosi… sa osmijehom na licu i srcem željnim novih avanutra u grudima i uz najljepše želje za onoga drugoga da nađe sebe i svoju sreću na svome novom putu…

Jer jesen jeste vrijeme završetaka, ali i novih, još ljepših i za nas boljih početaka koji samo čekaju da im oslobodimo mjesto u našim pretrpanim rasporedima, našim mislima, našim srcima…

12231702_10203461381895004_378653808_n

by Diona

 

(muzička podloga: Jesen u mom sokaku – Tozovac, Pravila znaš – Gibonni, Željo moja jedina –Željko Vasić,  Otvori mi oči – Željko Joksimović, Nije do mene – Željko Joksimović,  Isto je – Željko Joksimović,  Gde smo moja ljubavi – Saša Kovačević,  Drvena pesma – Balašević, Jesen u meni – Parni valjak, Provincijalka – Balaš, Da šutiš – Dino Merlin i Eldin Huseinbegović, Hello – Adelle, Joel & Luke – Love’s to blame, Holding on and letting go – Ross Copperman, Panta rei – Jelena Tomašević, Melanholija – Jelena Tomašević)

Comments

comments