Moments stucked in time

Neki ljudi ne znaju da su vas u jednom trenu imali na dlanu.

Da ste pomislili da vas vide, osjećaju, doživljavaju i razumiju, kao nijedni drugi, i da ste, u jednom trenutku, bili spremni da se prepustite tome… njima… makar na kratko… pa gdje god vas to odvelo…

Da je postojao taj trenutak kad su se sazviježđa poklopila i… trebali su samo posegnuti i … ubrati vas.

Ne znaju i nikad neće znati. Da su propustili svoj savršen trenutak. Možda vaše slabosti. Možda snage. Ko zna.

 

A dali ste im sve znakove (bar ste vi ubijeđeni u to)… sve putokaze… otkrili puteljke u mraku kojima niko nije ni prošao… kroz neke staze skrivene u trnju. Možda ste se trebali i pojaviti, skriveni pod kapuljačom, uzeti ih za ruku i povesti tim putevima, sa fenjerom u ruci, kao u bajkama. Jer možda oni nisu znali kojom stazom da krenu. Možda. Možda nisu imali pojma kako blizu su bili. da otkriju onu pravu, istinsku, najiskreniju, najotvoreniju, najnježniju verziju vas.

Možda.

A možda su znali. I nije ih bilo briga. Možda to nisu ni željeli.

A možda je i bolje tako. Jer bajke ne postoje.

Možda ste vi samo (u)mislili da ste na nekoj sličnoj frekvenciji, a to nikada niste bili.

Možda ste samo umislili da vas vide drugačije od hordi onih drugih… onih kojima je gubitak vremena ikoga zaista upoznati, osjetiti, pokušati shvatiti od čega je satkan…

Onih koje ni najmanje ne zanima ko je uistinu osoba koja stoji pored njih… Možda su i oni jednako površni, poput ranije pomenutih, samo ste im vi, iz nekog razloga,  u tom trenutku, dodijelili osobine koje ne posjeduju.

A možda su se uplašili. It’s too complicated… Uvijek jeste. Kao i sve ostalo vrijedno misli i bilo kakve akcije.

Ali bilo pa prošlo…

Doći će… neki novi trenuci… neki novi ljudi…

Možda će oni znati da takve, u vremenu posebne, trenutke prepoznaju i uhvate… izvuku iz njih neki osmijeh, poljubac, toplinu zagrljaja… vaš dah na svome obrazu… možda nešto manje od toga, možda nešto više… ko zna…

Bitan je bio samo taj trenutak u vremenu, poseban, nezamjenljiv, neponovljiv trenutak koji je nepovratno prošao.

Ali, polako. Okreće se Ona… ko zna šta novi dani donose sa sobom…

Čak i neizvjesnost ima svojih prednosti. Ja uvijek mislim tako. Ona može nositi neke predivne stvari pod svojim plaštom. A nje bar imamo na pretek.

Lijepo spavajte, dragi moji. Lijepo sanjajte. U snovima, sve je moguće.

 

(muzička podloga: I see you – Leona Lewis)

by Diona

 

Comments

comments