Mahala majka iliti…hamše, ta čudna egzotična bića

download (3)U gramatici za 5. razred osnovne škole uče se priloške odredbe…konstrukcije koje radnji daju neko pobliže određenje…kada, gdje, kako. Za moj pojam naročito ova “kako” riječ utiče na moje poimanje subjekta same radnje… Na primjer od načina kako izvodiš određena (ne)djela, nekad više nego od samih djela će ovisiti jesi li krkan ili normalna, civilizovana i kompleksima neoštećena osoba.

Nekako i kad si šupak možeš to biti uz dozu stila. Ne moraš biti roljan, hamša, zadnji papak. Trebali bi možda definisati ove pojmove… Hamshe – ženske osobe sklone zabadanju nosa u tuđi posao i po mogućnošću uplitanja u isti do nivoa pokušaja uticaja (u negativnom smislu) na ishod istog.

13162117_10204344906982579_1972072966_nKo su te hamse? (I sad ne pišem o onim perfidnim, namazanim do jaja, slatkim ko jagode spolja, a kiselim ko prošlogodišnji kupus iznutra…onima koje vas časte osmijehom a rade vam o glavi.) Ne. Mislim na autentiče duševne seljankure, tračibabe i mahaluše kojih ima svuda i nisu baš tako dobro prikrivene kao što misle. Nekada neškodljive, ali uglavnom zlonamjerne, ova stvorenja su svuda unaokolo.

Ko su one i šta hoće? Gdje obitavaju? Kakva mahala ih iznjedri? Je li to zarazno? Čime se hrane pa stasaju u tako prefinjene radio Mileve…

Ne moraju one uopšte biti iz sredina u kojima se od najranijeg doba njeguje (ne)kultura šnjuhanja i olajavanja, iz sredina koje su zatucane, zaostale, siromašne, protivno općeprihvaćenom mišljenju. Naprotiv, hamše mogu potjecati iz finih porodica i biti visokoobrazovane, sasvim funkcionalne.

I tako dolazimo do teme današnjeg posta – ovih nekih što se više bave tuđim životima nego svojim. Inače njegujem princip da je ignorisanje iz raja izašlo. Naročito ignorisanje iskompleksiranih napaćenih duša koje svojih života očigledno i nemaju i koje žive da saznaju za probleme drugih ljudi, a naročito za to da im se ukaže prilika da u istima učestvuju. Slično je i sa, nedaj Bože, tuđim srećama koje onda mogu olajavati u svojim puritansko-napaćenim kružoocima.

download (2)

Inače su ovakvi, naročito ako su vam u neposrednoj blizini i ne možete ih se kotarisati jer vam se, žalosno, životi konstantno isprepliću, dušu dali za zanemarivanje njihovog samog bitisanja. Način ponašanja koji ovakvim radoznalim glodarima i psihozama najteže i pada jeste nezainteresovanost. Ali ipak poštujem svaki toliki trud uložen u neki projekat pa i ako se on sastojao od sljedećih stavki (kako ljudi imaju vremena za ovakva sranja, really):

– saznati sve što je moguće o određenoj osobi, kuda se kreće, sa kim, kuda ide, šta i gdje radi, stupanj interakcije, moguće slabosti odnosa ili planiranog posla ili bilo kakvog poduhvata

– učiniti podrobnu analizu uključene treće osobe (ako je ima) – porodično stablo do deveta koljena, prihodi, rashodi, poroci, moguće slabosti, teritorijalna i ostala pripadnost, grijesi prošlosti (pod parolom – ako ne znaš, a ti izmisli)

– po mogućnosti biti u kontaktu sa predmetom interesovanja, a ako je ikako moguće stupiti u kontakt i sa trećom osobom i ili oljagati predmet projekta ili paćenički smiješno i nesposobno pokušati istoga zavesti

– u sve to uključiti saveznike sličnog mentalnog sklopa – npr. bivšeg psihopatu kojem se javlja o svakom koraku dotične i to tako brzo i nespretno da se on signifikantno brzo i precizno nacrtava na mjestu gdje mu se javi da se dotična pojavila (znati za ovo a pogotovo učestvovati u ovim potezima koji ništa ne mijenjaju i nikome ne donose ništa naročito ni drugačije, ni loše, a ni dobro, u najmanju ruku jadno je i maliciozno). Također, opskrbljivati poluinformacijama koje iščeprkaš mahalanjem navedenog dokazanog psihopatu možda je i najmanje bezazleno od svega navedenog.  No o tom po tom.

Kad bi se čovjek mogao spustiti na nivo ovakve osobe koja misli da vam aktivno narušava životnu ravnotežu, pa žalosno lako im uništiti ono najvažnije u životu što imaju…onaj privid sreće koji drugima serviraju a drže ga se grčevito noktima da ih i najmanji povjetarac ne oduva… Ali nisu vrijedni. Još ne.

images (1)

Možda ih se još stigne spasiti…

Pa da pokušamo…

Hamše, duboko udahnite i zažmirite…

Ima tako divnih hobija kojima možete uposliti svije nervne ćelije nego baviti se nekim ko vas gleda sa dubokim nerazumijevanjem vaših interesovanja i postupaka i totalnom nezainateresovanošću za vaše živote. Bolje radite na njima… da budu približno onakvi kakvim ih predstavljate onima koji vas ne poznaju i ne poznaju vaše najcrnje strahove i komplekse. Korisnije vam je. Zadržite makar malo dostojanstva i gracioznosti (ako ste je ikad i imali) i ako vam je išta ostalo od istih u tom puzanju po blatu da se po svaku cijenu napakosti nekome ko sa vama nema nikakve dodirne tačke osim one koju sami nazor kreirate.

download (1)Zamislite dno i kalež osobe koja, umjesto da osmišlja kako sebi da popravi dan, to vrijeme troši na planiranje kako nekome napraviti problem (u bilo kojoj životnoj sferi), kako nekome zakomplikovati nešto, rastužiti ga, isprovocirati ga, oljagati ga negdje, otkriti njegove najdublje tajne onima koji su mu dokazani dušmani (nebitno koliko su i sami beznačajni u toj priči) i na trud kako bi se pokušao povrijediti neko ko ti zla nije pomislio a ne učinio samo zato što se pored njega osjećaš insuficijentno, nedovršeno, nesigurno.

Ali polako – neko to od gore vidi sve…

Nije li bolje raditi na poboljšanju sopstvene ličnosti i snage (da se možda sutra samom sebi pa i nekome drugome istinski svidiš kao osoba) nego pokušati nekog drugog srozati? Koliko bolestan možeš biti da ulažeš energiju u takav vid djelovanja? Za žaljenje, zaista i za čuđenje, koliko je onih koji će radje uložiti trud i vrijeme u to da vama nešto ‘pokvare’ nego da sebi nešto ‘poprave’… puno ih ima… neki su vam čak i blizu i prilično su društveno funkcionalni. Ali prepoznaćete ih po zlobi koju šire oko sebe poput neke aure teških i mutnih boja. Ma kako pokušavali da ostave lepršav dojam, u njima su tegovi kojih vuku ka dnu, poput kamenja u džepovima, koje samo trebaju izbaciti napolje da bi isplivali na površinu, a mjesto toga ih se grčevito drže.

U svemu tome najjače mi je ono prenemaganje i perfidna “naivnost” kao.. mi smo super i ne znamo šta jedno od nas radi i kojim malograđanskim trikovima se služi… simpatično. Ustvari ni najmanje  Vrijeđanje inteligencije. Nerviraju malo hamše koje se prikazuju nevještim djevojčicama dok (prilično nespretno, doduše, jer svi njihovi pokušaji prije ili kasnije bivaju otkriveni) raskopavaju neke tamo događaje i pletu mrežu na osnovu pretpostavki i poluistina. Mislim stvarno… kao da je neko lud i slijep.

Baš bi me zabavilo da mi jednom, recimo, jedna takva pristupi i u facu me pita ono što je zanima ili da kaže zašto se toliko zanima za svaki moj korak, za svaku osobu koja makar ovlaš prođe kroz moj život… šta je to tako siromašno u njihovima, čega im to toliko nedostaje pa se opterećavaju drugima – možda bi im se moglo pomoći.  Ko zna.  Kada bi iskreno rekle šta žele (ako i same to znaju)… kada makar ne znaju odjebati na pristojnu distancu.

13180824_10204349513257733_1871981281_nI nije mi jasno čime one takve konkrento misle da nekome mogu nauditi. Osim samima sebi svojom glupošću. Pa pobogu, sve što ti takva može pokvariti nikada nije ni bilo za tebe, a svako ko bi mogao povjerovati u ono što takva laprda i jeste za lansiranja u odjeb…dakle, hamša ti ustvari na ovaj način počesto čini uslugu sklanjajući slabiće, glupake i primitivce od tebe.

Iz ovih i brojnih drugih razloga ne ulazim u igre sa hamšama. Ne bi bilo fer zaista. Sa intelektualno i na sve ostale načine nenaoružanim ljudima. A pogotovo ne u one koji podrazumijevaju poteze ispod časti i udarce ispod pojasa.  Nisam ni najmanje raspoložena za perfidno s(tr)eljaštvo. Previše truda bi to iziskivalo oko beznačajnih ljudi. Previše vremena koje se može provesti na daleko ljepše načine sa daleko boljim ljudima.

Ipak, nekako mi ih je i žao. Tih zaludnih projekata, te ni u šta protraćene energije. Tih ljudi koji su ustvari, da citiram jaranicu, neoriginalne improvizacije života.

Zato se nadam da će hamše naći svoj mir. I ovo ne govorim radi sebe, nego radi njih. Meni je već odavno svejedno i sve njihovim primitivnim ozračjem dotaknuto uprljano. Sve što su mi mogle oduzeti nikad mi nije ni pripadalo. Davno je u meni umro dio kojem bi išta mogle dokazati, pokazati, oduzeti.  Dio koji bi zanimalo šta one misle i šta im je krajnji cilj i šta je uopšte svrha svega toga. Odavno njihove riječi i postupci ne dotiču i ne bole…

13140936_10204349533738245_1541425296_n

Zato, hamše, sretno. Trebaće vam ta sreća. Kad se zagledate u siromaštvo sopstvene duše. U apsolutnu usamljenost koja implicira iz činjenice da vas niko doista ne zna jer se nikome nećete smjeti iskreno otkriti u strahu da bi vrišetći pobjegao kad bi se zagledao u vas. I treba.  Kad se zamislite nad bezdanom u sebi koji se ne može nikakvom pakosti nahraniti.

Ovim bih završila ovu temu i poželjela vam svu sreću… Možda kada je jednom nađete, ako prevladate svoje najniže instinkte i dosegnete bolje verzije sebe, prestanete sami sebi biti naporni i ostavite se srednjoškolskih paćenićkih algoritama.

Zato, ne bi li vam se nekako makar sa distance pomoglo (jer vidim da se istinski patite) da budete manje patetični u svojim nastojanjima, prekinuh ovo ignorisanje kojem se sada sa zadovoljstvom vraćam… u nadi da sam učinila jedno dobro djelo.  I potakla gore pomenute da nađu svoj put i utroše svoje vrijeme na nešto korisno i dobro za njihov unutarnji razvoj… nešto kao akcija pod parolom „zašto da budeš kreten ako možda možeš da to ne moraš biti“…

13120717_10204344189204635_1560919188_o

Jer sve dok ne shvate da njihov najveći neprijatelj nisam ja ili iko drugi, nego oni sami sebi… nema nade ni za najmanji korak u pravcu u kojem se neće osjećati prazno, jadno, beznadežno i vječito bijesno. Taj samoprijezir koji nose samo one mogu prevladati i ničija tegoba neće im pomoći u tome… čak i ako su u stanju nekome izazvati tegobu. U što čisto sumnjam jer za to bi morale imati neki značaj u životu te osobe.

Toliko. Jeste kasno da se meni prestanete gaditi, al možda nije kasno da se, deep down, sebi prestanete gaditi i organizujete svoje živote za svoje dobro, a ne u pokušaju provociranja tuđeg zla… jer zlo je samo imati vas oko sebe…  Sve drugo je napredak.

Sretno u pronalaženju pravog puta i sopstvenih zanimacija. Ili što bi rekla jedna jaranica iz srednje: smrdite mi i dalje, prdeži…

by Diona

download (4)

(muzička podloga: Neko to od gore vidi sve – Balaš)

(op.a. o roljanima i krkanima u nekom od sljedećih postova)

Comments

comments


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *